RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Sažetak:

U ovom kritičkom prikazu jednoga kazneno-pravnog predmeta pojašnjava se slučaj iz sudske prakse u kojem, prema mišljenju autora, kazneni sud nije respektirao bit odnosa između društva s ograničenom odgovornošću i njegova člana s pretežnim udjelom (koji je ujedno i član uprave društva) u pogledu prava da član uprave dobije zajam od društva pod propisanim pretpostavkama, te da taj čin ne može predstavljati kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona1 već jedino može biti prekršaj propisan čl. 630. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o trgovačkim društvima.2 Isto tako, autor zaključuje da se optuženiku ne može pripisati namjera za izvršenje kaznenog djela tj. za postupanje s namjerom da prisvoji navedenu svotu i da tako stekne protupravnu imovinsku korist ako takva namjera evidentno ne proizlazi iz posebnih okolnosti koje moraju biti dokazane i jasno obrazložene u presudi.

  1. Polazne činjenice
  2. Citiranje presude
  3. Analiza neprihvaćanja optuženikove obrane
  4. Odlučne činjenice koje je sud trebao utvrditi
  5. Nedokazana zla namjera
  6. Zaključno mišljenje

Da biste vidjeli cijeli članak morate se pretplatiti na pip!

Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)