Sud prvog stupnja smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl 20 do 23 niti iz čl 24 ZV za pružanje suposjedovne zaštite tužiteljici te je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan isto iz razloga kad se ima u vidu zaključak stalnog sudskog vještaka Mirka Hvale da je neekonomično novouređene prostore koji su se prije intervencija tuženika smatrali zajedničkim i ugrađene instalacije vraćati u prvobitno stanje jer je bit posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi čl 22 i čl 24 ZV u održanju kontinuiteta postojećeg posjedovnog stanja pa ostvarenje prava na zaštitu posjeda vodi k uspostavi posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzetog čina samovlasnog smetanja To znači da ako nema mogućnosti da se uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja tada nema ni prava na zaštitu posjeda već posjednik može ostvariti odgovarajuću pravnu zaštitu u nekoj drugoj a ne posjedovnoj parnici Isto tim više što je tuženik na ročištu održanom dana 02 svibnja 2017 istakao kako je tužiteljica u međuvremenu prodala predmetni stan a što tužiteljica niti ne osporava te kako je nova vlasnica preuredila stan kao i tuženik i da između nove vlasnice i tuženika ne postoje nikakvi sukobi i neriješena pitanja pa samim time izricanje zabrane ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
