Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U III 103 2008 od 14 lipnja 2011 u pravnom sporu potrebno je ocijeniti savjesnost svakog sudionika određenog pravnog odnosa dakle savjesnost i poštenje 1 tuženika i 2 tuženice koji su sklopili pravni posao te tužiteljice koja se poziva na vlasnička prava s osnova bračne stečevine a koje je pravo nesporno utvrđeno i pravomoćnom sudskom odlukom te nakon sklapanja Ugovora o zalogu upisano u zemljišne knjige a sve u svezi s načelom povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige koje štiti savjesnog stjecatelja nekog stvarnog prava u zemljišnoj knjizi Dakle da bi ugovor o založnom pravu na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu bio pravno valjan u odnosu na treće osobe bitno je da su treće osobe prilikom sklapanja tog ugovora postupale u dobroj vjeri savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige te da nisu znale niti su imale razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno Iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku proizlazi da je 2 tuženica prije sklapanja Ugovora o zalogu izvršila uvid u zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je utvrdila da je 1 tuženik samovlasnik predmetne nekretnine i da na nekretninama nema tereta u smislu bilo kakvih zabilježbi zatim da je 2 tuženica od 1 tuženika zatražila pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavu predstavlja li nekretnina bračnu izvanbračnu stečevinu pa je stoga 2 tuženica pri sklapanju predmetnog ugovora postupala u dobroj vjeri savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige te s obzirom na navedene okolnosti nije imala razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
