Povodom vašeg upita o načinu utvrđivanja zastare kod poreznog obveznika N.N. u postupku utvrđivanja poreza na dohodak od iznajmljivanja apartmana, navodite da se porezni obveznik javio nadležnoj Ispostavi Porezne uprave u travnju 2017. g. radi ovjere TZ obrasca za 2015. i 2016. u svrhu dokazivanja dohotka od iznajmljivanja apartmana. Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave, utvrđeno je da porezni obveznik nije imao evidentiranu obvezu plaćanja poreza i prireza porezu na dohodak temeljem iznajmljivanja stanova, soba i postelja, putnicima i turistima koje će se paušalno oporezivati.
Porezni obveznik je priložio rješenje o početku pružanja usluga smještaja u domaćinstvu, Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 20.08.2003.g. Poreznoj upravi tek 19.04.2017.g. Unatoč tome što je porezni obveznik bio dužan javiti se nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku od 8 dana od dana početka pružanja usluga smještaja u domaćinstvu prema rješenju Službe za gospodarstvo (Pravilnik o djelatnostima iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova koje će se paušalno oporezivati, članak 8. stavak 2., Narodne novine br. 48/2005 i 148/09), isti navedeno nije učinio. Razlog tomu prema njegovoj izjavio je bilo neznanje.
Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, od 24.04.2017.g. poreznom obvezniku utvrđena je obveza godišnjeg paušalnog poreza i prireza porez na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima, za razdoblje od 01.01.2005.g. do 31.12.2015.g.
Poreznik obveznik je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu, pozivajući se na zastaru dugovanja.
Drugostupanjskim rješenjem kojim je žalba poreznog obveznika uvažena, predmet je vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje da prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku treba utvrditi je li za predmetna dugovanja nastupila zastara prava na naplatu poreza.
Nadalje, naveli ste Zaključak o pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 6 od 08.12.2016.g. prema kojem je za utvrđivanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu.
Slijedom navedenoga, budući da je 01.01.2017.g stupio na snagu novi OPZ (Narodne novine, broj 115/16) postavljate pitanje može li se porezna obveza utvrđivati od trenutka saznanja, odnosno od 2005.g., ne uvažavajući pritom nastup zastare.
U nastavku odgovaramo kako slijedi;
Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje u tekstu: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Stavkom 2. istoga članka OPZ-a propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
U odnosu na Zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 08.12.2016.g. navodimo da je isti donijet prije revidiranja instituta zastare u OPZ-u koji je na snazi od 1. siječnja 2017. godine.
Budući da je svrha uređenja pravnog instituta zastare stvoriti izvjesnost i pravnu sigurnost, takvo tumačenje norme nije bilo ispravno jer norma ne govori o trenutku od kada je porezno tijelo saznalo, već o trenutku kada je porezno tijelo trebalo utvrditi poreznu obvezu. Jasno pretvaranje zakonom propisanog objektivnog zastarnog roka u protumačeni, subjektivni zastarni rok protivan je svrsi i cilju instituta zastare i propisa kojim je uređen.
U prilog tome govori i presuda Europskog suda C-52/14 od 11. lipnja 2015. u kojoj je raspravljano pitanje može li tijek dvostrukog roka zastare ovisiti o saznanju tijela o relevantnim nepravilnostima te je zaključeno da rok počinje teći računajući od dana prestanka te nepravilnosti, dakle neovisno o datumu saznanja za relevantne nepravilnosti.
Dakle, navedene su dvojbe otklonjene na način da novi OPZ 2017 u članku 108., stavku 2. jasno propisuje rok zastare prava na utvrđivanje poreza i kamata kao objektivan rok jer zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza pri čemu je nastanak porezne obveze uvijek propisan posebnim poreznim zakonima. Isti je neovisan o subjektivnim momentima i saznanjima, ne samo poreznog tijela već i poreznog obveznika.
Nadalje, praksa upravnih sudova utemeljena je na pokretanju postupaka, kao trenutku koji je odlučan za procjenu koji materijalni propis se primjenjuje. U upravnom postupku primjenjuje se propis koji je važio u vrijeme pokretanja postupka.
Postupak koji se pokreće na zahtjev stranke smatra se pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva javnopravnom tijelu, dok u odnosu na pokretanje postupka po službenoj dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.
Obzirom da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti donošenjem rješenja dana 24.04.2017.g., primjenjuje se propis koji je važio u vrijeme pokretanja istoga, odnosno novi OPZ 2017 te se sukladno svemu ranije navedenome, ne može uzeti u obzir da se porezna obveza utvrđuje od dana saznanja za nju, tj. od 2005.g., a pritom ne uvažavajući institut zastare.
