Vezano za upit odvjetnice mr. sc. N. L. o dosadašnjoj praksi poreznih tijela u vezi s ustupom, zalogom i pljenidbom prava iz porezno-dužničkih odnosa u skladu s člankom 23. Općeg poreznog zakona, te da li porezna tijela prihvaćaju zalog prava na povrat PDV-a zasnovan prijenosom prava radi osiguranja i obavještavanjem nadležnog poreznog tijela u skladu s člankom 307. i člankom 310. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u nastavku dajemo sljedeći odgovor.
Člankom 21. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 94/09.) i člankom 119. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 97/09.) propisano je da porezni obveznik koji u obračunskom razdoblju ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na povrat te razlike. Porezna uprava obvezna je vratiti tu razliku u roku od 30 dana od dana predaje prijave.
Sukladno propisanom člankom 119. stavkom 2. navedenog Pravilnika, porezni obveznik može razliku iz stavka 1. ovog članka tražiti za povrat, koristiti kao predujam za buduće obveze ili svoje pravo na povrat može ustupiti na način propisan u članku 23. Općeg poreznog zakona. Sukladno propisanom člankom 19. stavkom 2. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08., u nastavku: OPZ), porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove i kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove. Porezni obveznik ili druga osoba u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona od dana kada je porezno tijelo primilo od poreznog obveznika ili druge osobe iznos preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove (članak 20. stavak 2. OPZ-a). Članak 23. OPZ-a nadalje propisuje da se prava iz porezno-dužničkog odnosa, kao što su pravo na povrat poreza, pravo na povrat iznosa koji je na ime poreza za poreznog obveznika platio porezni jamac i pravo na povrat kamata, mogu ustupiti, založiti i zaplijeniti, pri čemu je ustupatelj prava iz stavka 1. ovoga članka dužan dostaviti ugovor o ustupu poreznom tijelu u roku od tri dana od dana njegova sklapanja, a ugovor o ustupu obvezujući je za porezno tijelo, osim ako se nad ustupateljem prava provodi ovrha. Sukladno propisanom člankom 113. stavkom 6. OPZ-a, iznimno, povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama neće se izvršiti ako je porezno tijelo prethodno utvrdilo da porezni obveznik ima dospjelih, a neplaćenih poreza koje naplaćuje porezno tijelo.
U smislu propisanog odredbama navedenih poreznih propisa, koji se primjenjuju kao lex specialis, pravo na povrat poreza PDV smatra se pravom iz porezno-dužničkog odnosa s kojim porezni obveznik može raspolagati pod pretpostavkama te na način i u okviru rokova propisanih zakonom. Slijedom navedenog, porezni obveznik može dati u zalog pravo na povrat PDV-a, pri čemu je u roku od tri dana od dana njegova sklapanja dužan dostaviti pisani ugovor o davanju u zalog poreznom tijelu – ispostavi Porezne uprave koja je mjesno nadležna za ustupatelja.
Porezni obveznik koji je iskazao pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost u prijavi poreza na dodanu vrijednost, može iskazanu razliku ustupiti, odnosno založiti, ali tek nakon što je porezno tijelo primilo iznos više plaćenog poreza ili poreza plaćenog bez osnove, budući porezni obveznik ili druga osoba u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz članka 19. stavka 2. OPZ-a od dana kada je porezno tijelo primilo od poreznog obveznika ili druge osobe iznos preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove.
Nakon što je zaprimilo ugovor o ustupanju prava na povrat poreza, porezno tijelo provjerava da li ustupatelj prava na povrat poreza ima evidentiranih i nenamirenih dospjelih obveza po osnovi poreza koje naplaćuje porezno tijelo te da li se nad njime provodi ovrha, budući u smislu propisanog citiranim odredbama OPZ-a ustupanje nije dopušteno ako ustupatelj ima evidentirane i nenamirene dospjele obveze po osnovi poreza koje naplaćuje porezno tijelo ili ako se nad njime provodi ovrha.
Ovdje također vrijedi istaći odredbe Zakona o platnom prometu u zemlji (Nar. nov., br. 117/01.) koje propisuju da poslovni subjekt ne može obavljati obračunsko plaćanje ako na računu za redovno poslovanje ima evidentirane nenamirene dospjele obveze (članak 27. Zakona) te da poslovni subjekt čini prekršaj ako plaćanja obavlja protivno odredbi članka 27. ovoga Zakona, koji je prekršaj kažnjiv novčanom kaznom za poslovnog subjekta od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna (članak 47. stavci 1. do 3. navedenog Zakona).
Slijedom svega navedenog proizlazi da ugovor o davanju u zalog prava na povrat poreza kojeg porezni obveznik dostavi poreznom tijelu može biti obvezujući za porezno tijelo tek nakon trenutka kada je porezno tijelo primilo iznos više plaćenog poreza ili poreza plaćenog bez osnove i pod uvjetom da se nad ustupateljem ne provodi ovrha te da nema evidentiranih i nenamirenih dospjelih obveza po osnovi poreza koje naplaćuje porezno tijelo.
