Knjigovodstveni servis "T" zamolilo je mišljenje o postupanju u sljedećem slučaju:
Poduzetnik kojem je osnovna djelatnost marketing i usluge oglašavanja sklopio je ugovor o poslovnoj suradnji sa inozemnim poduzetnikom i uvezao promotivni materijal u svoje ime, a za tuđi račun. Radi se o pošiljkama promotivnog materijala namijenjenog većim kupcima INTEL-ovih proizvoda u Hrvatskoj, a tvrtka INTEL želi svoj promotivni materijal isporučiti većim kupcima bez ikakvih troškova. Uvoznik robe za obavljenu uslugu tereti direktno ino partera. Za obavljenu uslugu provizija se utvrđuje u dogovorenom postotku od vrijednosti robe po carinskoj deklaraciji. Radi se o promotivnom materijalu - šilterice, kemijske olovke sa natpisom INTEL-a, pojedinačne vrijednosti manje od 80,00 kn. Smatraju da navedeni promotivni materijal nije njihova imovina, jer ne snose trošak, rizik i ne raspolažu tom imovinom, a daju ga bez naknade, te da slijedom toga nije došlo do isporuke i obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Odredbom članka 3. stavak 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.) propisano je, uz ostalo, da se isporukama dobara uz naknadu ne smatra besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima, i davanje poklona u vrijednosti do 80,00 kuna u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim osobama.
Odredbom članka 4. stavak 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.) propisano je da se isporukama dobara uz naknadu ne smatra davanje poklona u svrhu promidžbe pojedinačne vrijednosti do 80,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost ako se radi o posebno prilagođenim dobrima s oznakom "nije za prodaju" ili o reklamnim predmetima s nazivom tvrtke ili proizvoda kao što su čaše, pepeljare, olovke, stolnjaci, podmetači, privjesci, prospekti, katalozi, vrećice i slični proizvodi. Nadalje, prema odredbi članka 33. stavak 8. točka 2. Pravilnika kod promidžbenih usluga, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto sjedišta primatelja sukladno odredbi stavka 9. istog članka.
Sukladno navedenim zakonskim odredbama od 01. siječnja 2010. godine porezni obveznik koji, kako je pojašnjeno u upitu, uvozi promotivni materijal radi promidžbe inozemnog poduzetnika i daje ga bez naknade njegovim kupcima, obavlja isporuku koja ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.
Člankom 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji je bio na snazi do 31. prosinca 2009. propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti. Međutim, točkom 3. istog članka bilo je propisano da se porez na dodanu vrijednost plaća i na sve druge isporuke dobara i obavljene usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene. Prema navedenim odredbama davanje šilterica, olovaka sa logom tvrtke bez naknade kupcima bilo je oporezivo porezom na dodanu vrijednost kao isporuka dobara u smislu članka 2. stavka 1. točka 1 a) Zakona.
