U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u okviru kojeg su međusobno ispostavljali račune za izvršene isporuke roba ili obavljene usluge kao i obračun kamata Izmirivanje međusobnih dugovanja i potraživanja vršeno je putem uplata kompenzacijama i cesijama te putem zadužnica i to slanjem istih na naplatu sa žiro računa tužitelja da je u okvirima takvog odnosa tijekom kojeg je tužitelj naručivao od tuženika robu tužitelj kao sredstvo osiguranja plaćanja predao tuženiku 4 bjanko zadužnice svaku na vrijednost od po 1 000 000 00 kn a radi namirenja onog što je imao naručivati od tuženika da je tuženik raspolagao sredstvima osiguranja bjanko zadužnice u daleko većoj vrijednosti nego što je to poslovni odnos zahtijevao pa je pustio na naplatu zadužnice koje mu je tužitelj kao sredstvo osiguranja plaćanja predao i time se putem ovih naplatio za iznos koji nije imao osnovu u njegovom poslovnom odnosu sa tužiteljem te tako stekao imovinu tužitelja bez osnove u pravnom poslu isporuke da je tuženik na taj način neosnovanim aktiviranjem zadužnica odnosno naplatom putem jedne od zadužnica koje mu je tužitelj ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku