U konkretnom slučaju nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom uz zaključak da je tuženica 2 stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine pod raskidnim uvjetom koji se ostvario a o čemu je tuženik 1 imao saznanja pa ga ne štiti načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom uz zaključak da dopustivost ovrhe ne ovisi od toga da li je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka ovrhovoditelj znao da se je ostvario raskidni uvjet iz ugovora o kupoprodaji tj da se načelo povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga odnosi na stjecatelje stvarnih prava a ne i na ovrhovoditelja koji je zabilježbom ovrhe stekao pravo na namirenje temeljem čl 84 Ovršnog zakona Narodne novine broj 112 12 25 13 i 93 14 dalje OZ 12 Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev 870 ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
