Suvremeni turistički promet nije samo nova gospodarska, sociološka, civilizacijska, kulturološka i dr. pojava već i pravna. Raznoliki se odnosi, koji nastaju prigodom pružanja turističkih i ugostiteljskih usluga, unatoč postojanju propisa promidžbenih napora države i zainteresiranih subjekata, nakon svih pregovaranja i kontakata, moraju uskladiti s obveznopravnim ugovorima želi li se ostvariti željeno. Stoga je vrlo bitna sama narav, uloga i pozicija turističkih ugovora, o čemu opširnije u nastavku članka.
Autorice u ovome članku daju prikaz ustroja upravljanja u državama koje imaju mogućnost izbora između monističkog i dualističkog ustroja organa društva. Razmatraju se rješenja u Italiji koja je predstavnik posebnog oblika ustroja organa društva i gdje se, osim dualističkog i monističkog ustroja organa društava, organi društva mogu ustrojiti prema tzv. tradicionalnom ustroju. Ovakva mogućnost izbora između tri oblika ustroja organa društva prijepor je među autorima koji pokušavaju odgovoriti na pitanje je li talijanski model korporativnog upravljanja model koji bi bio najbolji za primjenu u poslovnoj praksi i drugih država EU.
Autori: Prof. dr. sc. Hana HORAK Mr. spec. Kosjenka DUMANČIĆ, dipl. iur.
Intencija ovog članka je staviti u korelaciju odredbe Konvencije UN-a o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe i važećeg Zakona o obveznim odnosima, a koje se tiču kupčeve obveze isplate cijene, kako bi se vidjelo postoje li razlike u uređivanju i, ako postoje, u čemu se sastoje. Jednako tako, u članku se upućuje na uočene nedostatke Konvencije, a korištene su i presude različitih sudova kojima se potkrepljuju u članku izraženi stavovi.
Ugostiteljsko poduzetništvo u RH uređuje Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti. U ovom nam članku nije cilj baviti se tim oblikom gospodarske i ljudske aktivnosti, već samo uputiti na neke apsurde koje je proizvela zakonska novela iz 2010.
Krajem studenoga 2010. donesen je novi Ovršni zakon te, između ostalih propisa, i Zakon o javnim ovršiteljima. Novi Ovršni zakon uglavnom, odnosno većina njegovih odredaba, stupa na snagu odgođeno, i to 1. siječnja 2012., a neke od odredaba novog Ovršnog zakona stupile su na snagu 1. siječnja 2011. Ne treba posebno isticati nepobitno značenje ove problematike pa je i donošenje navedenih propisa, kao i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, o kojemu je već pisano, pokušaj što boljeg, učinkovitijeg i kvalitetnijeg uređenja ovrhe i samog ovršnog postupka.
Zakonom o javnim ovršiteljima u naš je pravni sustav unesen Institut javnog ovršitelja, kao osobe koja obavlja javnoovršiteljsku službu, i to u cilju unapređenja ovršnog postupka te rasterećenja sudova u nas, a u namjeri da se ispune ciljevi od općeg interesa države, građana i gospodarstva. Radi ostvarenja proklamiranih ciljeva ova služba mora biti zakonski uređena tako da se jamči da će se ona obavljati osobno, visoko profesionalno i nepristrano. Navedenim zakonom utvrđuje se institut javnih ovršitelja, i to: način njihova rada, uvjeti za imenovanje, kriteriji za određivanje broja javnih ovršitelja, nadležnost javnih ovršitelja, odgovornost za prouzrokovanu štetu, obveza stalne edukacije, stegovna odgovornost, sustav kontrole te uspostava čvrstog i stalnog mehanizma praćenja njihovog rada. Tim zakonom utvrđuje se obveza donošenja podzakonskih akata (pravilnika) koji su potrebni za rad javnih ovršitelja. O svemu detaljnije slijedi u nastavku članka.
Kada su u srpnju 2007. doneseni Zakon o tajnosti podataka i Zakon o informacijskoj sigurnosti, RH je napokon dobila novi, suvremen i vremenu primjeren sustav zaštite tajnih podataka od državnog značenja, ali praksa nakon više od tri godine od stupanja na snagu novog sigurnosnog „paketa“ govori kako u mnogim segmentima državnog ustroja, pa i u raznim propisima (a da ne spominjemo napise u javnim medijima) novi sustav tajnosti podataka nije kako bi trebalo prihvaćen, a ni proveden u praksi. Često se tako govori o nekadašnjim vrstama tajne, a postoje i brojne zakonske neusklađenosti – tako sadašnji Kazneni zakon još uvijek štiti stare, ukinute vrste tajne te je stoga pitanje kaznene zaštite tajnih podataka danas u nas iznimno upitno. Ovaj članak navodi osnove sadašnjeg sustava zaštite tajnih podataka, ali i primjere u kojima nova regulacija još nije popraćena odgovarajućim provedbenim okvirom, sve u želji da se ova bitna pitanja bolje razumiju, a neusklađenosti de lege ferenda što prije riješe.
U tijeku su pripreme za početak primjene novog Zakona o upravnim sporovima. U ovome su članku analizirane odredbe novog Zakona o upravnim sporovima koje se odnose na stvarnu i mjesnu nadležnost upravnih sudova, sastav suda te stranke i njihovo zastupanje u reformiranom upravnosudskom postupku
Prepreka jačem razvoju nekretninskih fondova industrije REIT-ova na globalnoj razini upravo su razlike u zakonskoj regulativi te značajkama i ograničenjima poslovanja ove vrste fondova. U cilju ujednačavanja uvjeta poslovanja REIT-ova u području prekograničnog ulaganja i njihovog poreznog tretmana pokrenute su inicijative EPRA Taxation Commitee te OECD-a. Nekretninski fondovi u nas posluju kao zatvoreni investicijski fondovi (ZIF). U nastavku članka izvršena je usporedba temeljnih značajki poslovanja REIT-ova u pojedinim zemljama EU i SAD-a te poslovanja nekretninskih fondova u nas, usporedba okruženja i osnovnih trendova u razvoju ove vrste fondova te upućeno na temeljne prednosti, ali i nedostatke koji odlikuju poslovanje ovih fondova u nas i svijetu. Svrha ovoga članka je usporednom analizom uputiti na elemente u regulaciji i poslovanju nekretninskih fondova u RH koje je potrebno dodatno urediti u cilju optimalizacije poslovanja ove vrste fondova u RH.
U prošlom broju našeg časopisa autor je započeo s prikazom odredaba Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastupničku proviziju, dok u ovom broju zaokružuje naslovnu materiju te zaključno iznosi stav kako je hrvatsko pravo kojim se uređuje provizija trgovačkog zastupnika u cijelosti usklađeno s europskim pravom odnosno sa Smjernicom Vijeća EZ br. 86/653/EEC o usklađivanju prava država članica o samostalnim trgovačkim zastupnicima.
Kolektivni ugovor, kao okvirni ugovor koji uređuje temeljna pitanja radnog odnosa, jest nepobitno značajan radnopravni institut suvremenih, demokratskih pravnih sustava, pa tako i našeg radnopravnog sustava. Stoga se u nastavku članka razmatraju neka aktualna bitna pitanja vezana za kolektivnie ugovore.
Dana 29. travnja 2004. Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli su Uredbu br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.1 Za primjenu te uredbe Europske unije (EU) 16. rujna 2009. donesena je Uredba br. 987/2009 o određivanju načina primjene Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Sukladno čl. 91. Uredbe 883/2004 i čl. 97. Uredbe 987/2009, obje uredbe EU primjenjuju se od 1. svibnja 2010. U prethodnim brojevima našeg časopisa prikazali smo sadržaj i značajke ove uredbe, njezino važenje s obzirom na osobe, primjenu u pojedinim granama socijalnog osiguranja (sigurnosti) i postupak za ostvarivanje prava pojedinaca, a u ovome se broju daje prikaz dijela Uredbe o sprečavanju preklapanja (kumuliranja) davanja koja se ostvaruju iz sustava socijalne sigurnosti pojedinih država članica EU.
