Pravo i porezi 11/2010

Pred kraj mjeseca listopada ove godine stupio je na snagu Zakon o dopunama Stečajnog zakona. Riječ je o petoj noveli ovog značajnog propisa, od njegova stupanja na snagu. Razmatranim je novelama u naš pravni sustav unosi skraćeni stečajni postupak. Naime, takav postupak može svojim zahtjevom pokrenuti Ministarstvo financija Republike Hrvatske – Porezna uprava, ako su kumulativno ispunjenji sljedeći uvjete, odnosno da je riječ o pravnoj osobi koja je prezadužena ili insolventna i koja nema zaposlenih,te da za takvu osobu nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje drugog postupka radi brisanja iz sudskog registra (konkretno, taj je postupak uređen Zakonom o sudskom registru, prema kojemu se određuje brisanje društva koje tri godine za redom ne postupi po zakonskoj obvezi objave svojih godišnjih financijskih izvješća s propisanom dokumentacijom, kada je zakonom propisana obveza objavljivanja tih izvješća).

Početkom 11. mjeseca 2010. godine stupile su na snagu posljednje u nizu novela Zakona o mirovinskom osiguranju. Navedene se novele odnose na primjenu novoga polaznog faktora za prijevremenu starosnu mirovinu, koji je određen u opsegu većem od dosadašnjega, tj. od 0,34% do 0,15% po mjesecu ranijeg umirovljenja, a zavisno od navršenog mirovinskog staža u pojedinom slučaju. Time će se od većeg smanjenja mirovine zaštititi osiguranici s duljim mirovinskim stažem. Također, od istoga datuma primjenjuje se i polazni faktor od 0,15% po mjesecu za osiguranike koji prvi put ostvaruju pravo na starosnu mirovinu poslije navršavanja dobi za starosnu mirovinu i kojim se povećava mirovina, što će biti osobito zanimljivo za žene koje će ostvarivati pravo na starosnu mirovinu u prijelaznom razdoblju do 2029. i koje će biti mlađe od 65 godina, ali starije od dobi određene za starosnu mirovinu, zbog mogućnosti ostanka u radnom odnosu do 65. godine života. No, usklađivanje uvjeta starosne dobi i mirovinskog staža za starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu, kao i polaznog faktora, za žene s uvjetima za muškarce počinje od 1. siječnja 2011. i trajat će do 2030.

Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti uređeni Zakonom o trgovačkim društvima. Zapravo, ista je najšira trgovačka punomoć. Prokura se daje temeljnim ustrojbenim aktom trgovačkog društva. Ista se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj fizičkoj osobi (prokurist) bez obzira na dužnost koju obnaša i poslve koje obavlja osim ako jednim od navedenih akata društva nije drukčije određeno. Davanje prokure se upisuju u sudski registar. U propisima s područja obveznih osiguranja prokuristi nisu navedeni kao obvezni osiguranici za razliku od članova uprave trgovačkog društva. U Zakonu o porezu na dohoda primitci prokurista niti članova uprave nisu posebno spomenuti niti u jednoj skupini izvora dohotka. U pravilu, to su osobe kapitalno vezane u trgovačkom društvu, što znači da im je cilj ostvarivanje dobiti koju mogu nakon što plate porez na dobit po stopi od 20%, isplaćivati i koristiti za svoje osobne potrebe. Ako nemaju zadržane dobiti mogu predujmljivati dobit tekuće godine u kom slučaju valja voditi računa o pokriću isplaćenih predujmova dobiti nakon završnog računa.

U postupku nadzora porezni obveznici koriste razne pravne lijekove kao primjerice žalbu, obnovu postupka i dr. Nakon provedenog upravnog postupka često se pokreću upravni sporovi, no dio poreznih obveznika, nakon što Upravni sud donese odluku odnosno rješenje kojim se odbija tužba, pokreće i ustavnu tužbu. Kakva je uloga Ustavnog suda, kada se pokreće ustavna tužba odnosno kakve su posljedice odluke ili rješenja Ustavnog suda na postupak poreznog nadzora, autor objašnjava u ovom članku.

Kada se govori o zabrani natjecanja, bitno je razlikovati zabranu natjecanja koja obvezuje radnika za vrijeme trajanja ugovora o radu te zabranu natjecanja koja bi obvezivala radnika nakon prestanka ugovora o radu. U ovom se članku obrađuje zabrana natjecanja koja obvezuje radnika nakon prestanka radnog odnosa, odnosno ugovornu zabranu natjecanja.

Autor u članku analizira zakonske odredbe koje uređuju trenutak dospjelosti tražbine, odnosno početak njezina zastarijevanja, kao i potrebno vrijeme za zastaru tražbina kod „povlaštenih“ obveza, i to onih koje dospijevaju povremeno, godišnje ili u kraćim razdobljima. Naime, u praksi su se pojavili problemi kod određenja karaktera kvartalnih akontacijskih obveza, konkretno obveze naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma. S obzirom na propise koji tu naknadu uređuju, pitanje se odnosi na početak tijeka zastarijevanja i nastup zastare. Autor povlači razdjelnicu između „povremenih davanja“ i „djelomičnih ispunjenja“, upućujući na zakonsku dikciju i smisao odredbe. Pritom uz odredbe Zakona o obveznim odnosima uzima u obzir odgovarajuće odredbe Zakona o šumama i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. Zaključuje da tražbine koje se plaćaju kvartalnim akontacijama, kao što je tražbina šumske naknade, spadaju u povremene tražbine resp. povremena ispunjenja te da zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti pojedine kvartalne obveze. Ujedno, a u kontekstu djelomičnih, obročnih obveza, autor podsjeća na to da su „anuiteti“ zakonska iznimka od pravila koje vrijedi za takve obveze (ispunjenja) pa isti dijele zastarnu sudbinu povremenih davanja, umjesto sudbine onih koje zakon naziva „djelomičnim ispunjenjem".

Pravna država treba označiti onu državu koja je ograničena pravom i podčinjena pravu. Moć pravne države pritom ne izvire iz državne prinude, već iz njezine sposobnosti da uređuje pravni poredak. Ona predstavlja težnju čovječanstva za sudjelovanjem u upravljanju te za pravdom kao općeljudskom vrijednošću. Pritom je funkcioniranje pravne države nemoguće zamisliti bez dobro organizirane i učinkovite kontrole, koja obuhvaća sve djelatnosti u društvu pa ju stoga možemo promatrati kao kontrolu rada organa i organizacija. Da bismo to razumjeli, nužno je uputiti na pitanja koja se odnose na pojam, predmet i značenje kontrole te ih razjasniti.

U ovome je članku analizirano kompleksno uređenje prijma u službu u upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te su razmatrani sporovi koji su se pojavili u dosadašnjoj praksi i ponuđeni su odgovori na njih, uz niz praktičnih napomena koje bi trebale olakšati provedbu postupka prijma u lokalnu službu. Pritom je raščlanjena materija plana prijma u službu, uvjeta za prijam, prednosti pojedinih kategorija kandidata pri prijmu, prijma bez provedbe natječaja, kao i razlike između natječaja i oglasa, raspisivanje natječaja, sastav povjerenstva za provedbu natječaja, selekcijski „filtri” u natječajnom postupku, (ne)potpunost prijave, prilozi prijavi, status kandidata (stranke u postupku), prethodna provjera znanja i sposobnosti, odluka o poništenju natječaja, prvostupanjsko rješenje o prijmu te njegova konačnost i izvršnost, rješenje o rasporedu, razlike između prijma vježbenika i prijma na određeno vrijeme na drugim osnovama, kao i položaj namještenika.

Neusklađenost zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja nekretnina jedan je od ograničavajućih faktora razvitka suvremenih država. Zemljišne knjige u RH ne prikazuju pravo pravno stanje nekretnina što uvelike koči pravni promet nekretnina. Intencija zakonodavca uvođenjem pojedinačnog ispravnog postupka bila je sređivanje zemljišnoknjižne evidencije u pogledu površine, oblika i pravnih odnosa na nekretninama. Sve više sudova u RH u svojim postupanjima primjenjuje pojedinačni ispravni postupak, međutim, još postoje sudovi koji taj postupak ne provode. Želja vlasnika da dobije sređeno zemljišnoknjižno stanje može se ostvariti provođenjem parničnog postupka – podnošenjem tužbe radi utvrđenja prava vlasništva tzv. formalne tužbe ili provođenjem pojedinačnog ispravnog postupka. Odluka o tome koji će postupak biti pokrenut ovisi o vlasniku.

Kako bi se postigla zaštita učinkovitog tržišnog natjecanja i očuvanje nesmetanog funkcioniranja jedinstvenog tržišta EU, Europsko pravo tržišnog natjecanja određuje granice postupanja poduzetnika sa znatnijom tržišnom snagom uslijed koje oni mogu negativno utjecati na tržišno natjecanje. Cilj je ovoga članka obrazložiti koncept zlouporabe vladajućeg položaja u pravu zaštite tržišnog natjecanja EU, predstaviti konkretne oblike u kojima se očituje zlouporaba vladajućeg položaja, popraćeno primjerima iz prakse Europske komisije i jurisprudencije Suda Prvoga stupnja i Suda EZ. U nastavku se kratko izlažu nove Smjernice Europske komisije o prioritetima u primjeni čl. 82. Ugovora o EZ na zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika postupanjem isključivanja s tržišta. U svrhu komparativnog prikaza, na kraju članka daje se pregled relevantnih odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja kojim je uređena zlouporaba vladajućeg položaja i primjeri nekih odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kojima je utvrđena ova vrsta zabranjenog postupanja na našem tržištu.

Dana 29. travnja 2004. Europski parlament i Vijeće donijeli su Uredbu br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Za primjenu te uredbe Europske unije (EU) 16. rujna 2009. donesena je Uredba br. 987/2009 o određivanju načina primjene Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.2 Sukladno čl. 91. Uredbe 883/2004 i čl. 97. Uredbe 987/2009, obje se uredbe EU primjenjuju od 1. svibnja 2010. U prethodnim brojevima našeg časopisa prikazali smo sadržaj i značajke ove uredbe, njezino važenje s obzirom na osobe, primjenu u području zdravstvenog osiguranja, primjenu Uredbe povodom ozljeda na radu i profesionalnih bolesti i primjenu u dijelu o mirovinskom osiguranju i o davanjima povodom nezaposlenosti, a u ovome se broju daje prikaz dijela Uredbe o obiteljskim davanjima, koja predstavljaju doplatak za djecu i roditeljske potpore.