International Chamber of Commerce u Parizu usvojila je nova ICC Uniform Rules for Demand Guarantees, koja stupaju na snagu 1. srpnja 2010. Pravila su objavljena u publikaciji URDG 758. Ta će pravila zamijeniti postojeća Ujednačena pravila iz 1992., koja su bila poznata pod kraticom URDG 458. Upoznavanje s pravilima URDG 758, veoma je važno za sve one koji se bave bank guarantee, jer ta pravila sadrže skup trgovačkih običaja i pravila koja se u širokoj primjeni u međunarodnoj trgovini i u međunarodnom bankarskom poslovanju. Već je bilo slučajeva da su neki sudovi primijenili ranija pravila 458 kao trgovačke običaje, premda ugovorne strane svoj odnos iz garancije nisu podvrgli tim pravilima. Takav stav sudova je razumljiv, s obzirom na činjenicu da mnoga zakonodavstva nemaju razrađena zakonska pravila o bankarskim garancijama. Kako se naše gospodarstvo sve više uklapa u svjetska gospodarska kretanja, to je za očekivati da će i URDG 758, biti često ugovarane i od naših banaka i od stranih banaka za garancije koje će se koristiti u nas i u inozemstvu.
U trenutnoj gospodarskoj situaciji kao posebno aktualno pitanje nameče se primjena instituta otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Autorica u ovom članku detaljno pojašnjava ovaj način prestanka ugovora o radu te njegove pravne posljedice uz navođenje relevantne sudske prakse.
Otvaranje stečajnog posutpka nad poslodavcem uvijek utječe na prava iz radnog odnosa, pa su stoga vrlo bitne posljedice otvaranja stečajnog postupka na prava iz radnog odnosa. Pri tome treba posvetiti osobitu pažnju kako na prava predviđena Stečajnim zakonom, tako i na posebna prava koja su predviđena za radnike temeljem posebnih propisa. Naime, samim Stečajnim zakonom je izravno propisano kako otvaranje stečajnog postupka je poseban opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, s tim da otkazni rok iznosi mjesec dana, ako zakonom nije predviđen kraći rok. Stoga, u praksi stečajni upravitelji u pravilu otkazuju sve ugovore o radu s otkaznim rokom od mjesec dana, te temeljem odobrenja stečajnog suca sklapaju ugovore o radu na određeno vrijeme radi završetka započetih poslova i otklanjanja moguće štete. Radnici dužnika se u stečajnom postupku, u pogledu njihovih tražbina nastalih prije otvaranja stečajnog postupka prijavljuju kao stečajni vjerovnici prvog i drugog višeg isplatnog reda, s time da im je dio tražbina posebno osiguran.
Suvremeno poslovanje gospodarstva te državne i javne uprave sve više je oslonjeno na podatke koji se primarno nalaze u elektroničkom obliku. Uvođenje elektroničke isprave, a koju kao oblik komunikacije predviđa i novi Zakon o općem upravnom postupku, dodatno će pridonijeti sve većem broju dokumenata i isprava u obliku elektroničkog zapisa. Sve to traži odgovarajuće metode i tehnologiju za dugoročnu pohranu podataka u elektroničkom obliku, u rokovima koje traže propisi o arhiviranju te drugi posebni propisi, a po kojima određene dokumente treba čuvati desetinama godina, a neke i trajno. Rješenje ovog složenog pitanja nije jednoznačno, jer je potrebno posložiti niz tehnoloških, postupovnih i drugih pravila. Prihvaćanje od strane Hrvatskog zavoda za norme standarda HRN ISO 19005-1:2008 (Format datoteka elektroničkih dokumenata za dugoročnu zaštitu) čini veliki korak naprijed u ovom pravno i tehnološki izazovnom području.
Izvanredni pravni lijek, najopćenitije rečeno jest pravno sredstvo koje se može uložiti protiv neke pravomoćne odluke. Kako postupovnim zakonima, tako su i novim Zakonom o općem upravnom postupku, koji je stupio na snagu početkom ove godine, uređeni izvanredni pravni lijekovi u upravnom postupku. Prema tom Zakonu, uz obnovu postupka i oglašavanje rješenja ništavim, također se predviđa mogućnost poništavanja ili ukidanja i nakon isteka roka za žalbu, što znači da je broj izvanrednih pravnih sredstava reduciran sa sedam na tri. Na načelnoj razini, novim Zakonom o općem upravnom postupku izričito je predviđeno da dluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo, odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.
Za obavljnje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskim objektima moraju biti ispunjeni minimalni uvjeti za određenu vrstu takovag objekta. Ugostitelj ne smije pružati ugostiteljske usluge koje nisu utvrđene rješenjem nadležnog ureda za gospodarstvo, odnono nadležnog ministarstva. Ugostiteljski objekt može imati naziv jedne vrste ugostiteljskog objekta, osim ako za svaku vrstu ispunjava tražene uvjete. Naziv vrste ugostiteljskog objekta može se promijeniti ako su ispunjeni uvjeti propisani za drugu vrstu i ako je za to izdano odgovarajuće rješenje. Ugostiteljski objektio iz skupina hoteli, kampovi i druge vrste objekata za smještaj, restorani, barovi, catering objekti, i objekti jednostavnih usluga, razvrstavaju se u pojeidne vrste, polazeći od načina usluživanja i pretežosti usluga koej se pružaju u objektu.
Kako je već u prvom dijelu ovog članka navedeno, u nas je Zakonom o trgovačkim društvima, i to njegovom Novelom iz 2003. uvedena je obveza objave Kodeksa korporativnog upravljanja za sva javna dionička društva. Dugoročno je riječ o praksi koja može doprinijeti definiranju kriterija i standarda, „dobrog korporativnog upravljanja“. Nadalje je novelom navedenog Zakona 2007. godine, u naš pravni sustav uveden monistički model ustroja organa dioničkog društva. Dioničkim društvima je ponuđena mogućnost da izaberu jedan od dva navedena modela- monistički ili dualistički. Ovaj prvi, nudi mogućnost novog modela upravljanja dioničkim društvima, koji u tom smislu, možda može polučiti bolje učinke u ostvarivanju ciljeva društva. No, je li uvođenjem ovih zakonskih novina, sustav korporativnog upravljanja u nas bitno unaprijeđen, o tome je sad teško i rano govoriti, osobito s obzirom na činjenicu da je mali broj dioničkih društava prešao s dualističkog na monistički ustroj organ društva.
U smislu Zakona o trgovačkim društvima, trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu, a upisana je u sudskom registru kao trgovac pojedinac. Fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu može tražiti da se kao trgovac pojedinac upiše u navedeni registar ako njen godišnji prihod prelazi svotu od 2 milijuna kuna, a dužna je zatražiti taj upis ako joj godišnji prihod prelazi svotu od 15 milijuna kuna. Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u sudski registar. Fizička osoba koja je dužna zatražiti upis u sudski registar mora podnijeti prijavu za upis u sudski registar u roku od 60 dana nakon podnošenja FINA-i godišnjih financijskih izvješća u kojima je iskazan spomenuti godišnji prihod. Ako više ne postoji obveza da u sudskom registru bude upisan kao trgovac pojedinac, on može prijavom tražiti da ga se briše iz toga registra. Trgovac pojedinac mora prijavi priložiti posljednje godišnje izvješće koje je podnio FINA-i. Po službenoj dužnosti, sud će brisati iz registra trgovca pojedinca za kojega dobije financijsko izvješće iz kojega proizlazi da više ne ispunjava uvjete za upis u sudski registar, a svojstvo trgovca pojedinca prestaje brisanjem iz sudskog registra.
Ustav Republike Hrvatske , kao temeljni i najviši pravni akt u državi, u okviru sustava promicanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, u svojim temeljnim odredbama polazi od načela Republike Hrvatske kao socijalne države te poštivanja prava čovjeka kao jedne od najvećih ustavnih vrednota u Republici Hrvatskoj. Uređujući zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustav je u članku 14. zajamčio svakome u Republici Hrvatskoj prava i slobode neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, te jednakost svih pred zakonom. Ustavom Republike Hrvatske svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. U strukturi ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ustavna prava koja se odnose na djecu (i obitelj) uvrštena su u tzv. socijalna prava. To su odredbe članaka od 54. do 69. Ustava.
U ovom se radu obrađuje pitanje utječe li postojanje osigurateljskog pokrića od odgovornosti na poimanje građanskopravne odgovornosti za štetu, a što je suprotno ustaljenom shvaćanju prema kojem obveza osiguratelja od odgovornosti postoji tek nakon što se utvrdi građanskopravna odgovornost osiguranika (štetnika). Pri tome se naglašava da se, iako navedena pojava nema uporišta u propisima, u pojedinim shvaćanjima i tumačenjima koje daje sudska praksa, može naći više ili manje očitih dokaza da se o odgovornosti odlučivalo s obzirom na postojanje osigurateljskog pokrića. U radu se prvenstveno daje pregled nekih stavova inozemne sudske prakse o tome da postojanje osigurateljskog pokrića od odgovornosti može biti od utjecaja na utvrđivanje postojanja građanskopravne odgovornosti za štetu, visinu naknade štete, te tumačenje standarda dužne pažnje.
Autori: Doc. dr. sc. Maja BUKOVAC-PUVAČA Mr. sc. Loris BELANIĆ, dipl. iur.
U okviru svoje strategije borbe protiv porezne utaje i poreznih prijevara, Europska komisija je početkom ove godine, prihvatila prijedloge dviju novih smjernica čije se donošenje još očekuje, prihvaćanjem kojih uzajamna suradnja poreznih vlasti država članica po pitanju utvrđivanja i ubiranja poreza postala bi učinkovitija. Uz to države članice ubuduće ne bi se više mogle pozivati na bankarsku tajnu kako bi otklonile prekograničnu suradnju. Istaknuto je kako u globaliziranom svijetu u kojem porezna utaja i porezna prijevara nadrastaju državne granice, nacionalne porezne uprave moraju učinkovitije surađivati prilikom borbe protiv poreznih prijevara. Stoga se države članice moraju obvezati na više transparentnosti kako bi postupak razmjene poreznih informacija bio brži i jednostavniji. Sve izrečeno na tragu je priopćenja Europske Komisije iz 2006., čiji je cilj intenzivirati razmjenu misli svih zainteresiranih strana o europskoj strategiji borbe protiv porezne prijevare.
Hrvatska će postati članicom EU kada će se Uredba br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredba br. 987/2009 o određivanju načina primjene Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, već primjenjivati, a njezinim pristupanjem EU prestat će primjena postojećih dvostranih ugovora o socijalnom osiguranju s njezinim državama članicama. Obje uredbe EU primjenjivat će se od 1. svibnja 2010. Time će se završiti višegodišnja priprema novoga pravnog i postupovnog uređenja koordinacije sustava socijalne sigurnosti u EU i započeti njegova primjena između njezinih država članica. Stoga je bitno prikazati sadržaj i karakteristike Uredbe 883/2004 i ukazati na razlike u odnosu na sadašnje dvostrane ugovore o socijalnom osiguranju, što ator i čini u ovome članku.
