Primili smo upit društva za reviziju, savjetovanje i računovodstvo u kojemu je postavljeno pitanje da li se gubitak od vrijednosnog usklađenja zemljišta utvrđuje kao porezno priznati rashod. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor.
Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10. i 22/12.) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
Prema članku 12. stavcima 1. i 4. Zakona o porezu na dobit amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. toga članka. Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela.
U skladu s člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 146/12.) rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit, smatraju se smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovina ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.
Prema članku 22. stavku 1. Pravilnika o porezu na dobit, porezna osnovica povećava se za iznos amortizacije iz članka 7. stavka 1. točke 2. Zakona o porezu na dobit iznad najviše porezno dopustiva iznosa propisanog u članku 12. toga Zakona. Porezna osnovica se povećava za iznos iskazanog gubitka od vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine za koju se amortizacija priznaje kao rashod na način propisan člankom 12. Zakona o porezu na dobit i tim člankom Pravilnika, osim u slučaju nastanka izvanrednog oštećenja na temelju vjerodostojne dokumentacije.
Slijedom navedenoga, porezno priznati rashod dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine može se utvrditi samo temeljem članka 12. Zakona o porezu na dobit i članka 22. Pravilnika o porezu na dobit, koji ne propisuju priznavanje rashoda po osnovi vrijednosnog usklađenja dugotrajne materijalne ili nematerijalne imovine, neovisno o tome da li se radi o imovini koja se amortizira ili ne amortizira, osim u slučaju nastanka izvanrednog oštećenja. Porezno priznati rashod iskazanog gubitka po osnovi vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine temeljem nastanka izvanrednog oštećenja može biti usklađenje vrijednosti dugotrajne imovine nakon elementarne nepogode kao što je vrijednosno usklađenje šume nakon požara i sl., uz vjerodostojnu dokumentaciju.
