Porezni obveznik "I." dostavio je upit u svezi poreznog tretmana vrijednosnog usklađenja otpisa potraživanja u slučaju provođenja skraćenog stečajnog postupka nad dužnikom. U dostavljenom upitu postavlja se pitanje, da li je vjerovnicima porezno priznati rashod vrijednosnog usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupca u slučaju kad nitko od pozvanih vjerovnika ne uplati troškove stečajnog postupka te se stoga nad dužnikom provede skraćeni stečajni postupak, odnosno kada se sukladno Stečajnom zakonu (Nar. nov., br. 44/96., 29/99., 129/00., 123/03. i 116/10., dalje: SZ), stečajni postupak istovremeno otvori i zaključi.
Nadalje, u dostavljenom upitu je naveden slučaj kad nitko od pozvanih vjerovnika nije uplatio troškove stečajnog postupka u iznosu od 43.000,00 kuna, te je stoga uz zadovoljavanje ostalih propisanih uvjeta proveden skraćeni stečajni postupak, stoga vjerovnici nisu mogli prijaviti svoje tražbine u stečajnu masu. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor.
Sukladno čl. 5. st. 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08. i 80/10., dalje: Zakon), porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama Zakona.
Prema čl. 9. Zakona vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 120 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestoga dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u st. 2. istog članka. Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika. Smatra se da su obavljene radnje iz čl. 9. st. 2. Zakona, ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije fizička osoba ili povezana osoba, u postupku sanacije ili stečaja. Iznimno od odredbe čl. 9. st. 3. Zakona, a sukladno st. 4. istog članka priznaje se otpis potraživanja, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedino dužniku koji nije fizička osoba.
Sukladno čl. 2. st. 1. SZ-a, stečajni postupak se provodi radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Prema čl. 4. st. 4. SZ-a smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako ima evidentirane nepodmirene obveze kod banke koja za njega obavlja poslove platnog prometa u razdoblju dužem od 60 dana, a koje je trebalo, na temelju valjanih osnova za naplatu, bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa. Okolnost da je dužnik u tom razdoblju imao sredstva na drugim svojim računima kojima su se mogle namiriti sve tražbine ne znači da je on sposoban za plaćanje.
Prema čl. 42. st. 1. SZ-a, na temelju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka stečajni sudac donosi rješenje o pokretanju postupka radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka (prethodni postupak) protiv kojega nije dopuštena žalba, ili taj prijedlog odbacuje rješenjem.
Članak 63. st. 1. SZ-a, propisuje da, ako se tijekom prethodnog postupka utvrdi da imovina dužnika koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troškova toga postupka ili je neznatne vrijednosti, stečajni sudac će donijeti odluku o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka. U tom se slučaju stečajni postupak neće provesti i na odgovarajući će se način primijeniti odredbe članka 196. SZ-a. Postupak se neće zaključiti, ako se u roku koji rješenjem odredi stečajni sudac predujmi dostatan iznos za pokriće troškova kako prethodnog, tako i otvorenog stečajnog postupka.
Primjenom čl. 335. a, SZ-a, na temelju zahtjeva Ministarstva financija, POrezne uprave stečajni sudac donosi rješenje o pokretanju skraćenog stečajnog postupka ili taj zahtjev koja nema odbacuje rješenjem. Zahtjev iz st. 1. istog članka podnosi se za svaku pravnu osobu: 1. koja nema zaposlenih, 2. za koju su ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 4. SZ-a, 3. za koju nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje drugog postupka radi brisanja iz sudskog registra.
Nadalje, prema čl. 335. e i 335. f SZ-a, nakon pribavljanja izvatka iz sudskog registra sud će:
1. zatražiti od članova uprave, odnosno osoba ovlaštenih za zastupanje da u roku od petnaest dana podnesu sudu javnobilježnički ovjerovljen prokazni popis imovine pravne osobe, uz upozorenje da se davanjem netočnih ili nepotpunih podatak izlažu odgovornosti kao za lažan iskaz pred sudom,
2. objaviti oglas u Narodnim novinama kojim će pozvati vjerovnike da najkasnije u roku od četrdeset pet dana od objave poziva predlože otvaranje stečajnoga postupka.
Oglas iz članka 335. e SZ-a sadržavat će podatke o tvrtki pravne osobe i o visini tražbina koje čekaju na naplatu iz sredstava s računa. Sud će u oglasu upozoriti vjerovnike o pravnim posljedicama nepodnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka iz članka 335. h SZ-a.
Članak 335. h SZ-a, propisuje da ako članovi uprave ili osobe ovlaštene za zastupanje pravne osobe u roku od petnaest dana na podnesu prokazni popis imovine pravne osobe ili ako iz toga popisa proizlazi da pravna osoba ima imovinu koja ne bi bila dostatna ni za pokriće predvidivih troškova stečajnoga postupka, te ako u roku od četrdeset pet dana ni jedan vjerovnik ne predloži otvaranje stečajnoga postupka i ne predujmi sredstva za pokriće troškova toga postupka, smatrat će se da je pravna osoba nesposobna za plaćanje. U slučaju iz st. 1. istog članka sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka. Odredbe čl. 63. te čl. 196. do 2012. toga zakona primijenit će se ne odgovarajući način.
Slijedom navedenoga, skraćeni stečajni postupak se provodi pod uvjetima utvrđenim SZ-a, a prema navedenom skraćeni stečajni postupak ne isključuje sudjelovanje vjerovnika. Naime, provođenje skraćenog stečajnog postupka pored uvjeta propisanih člankom 335. a SZ-a, potrebno je ispuniti i uvjet da u propisanom roku ni jedan vjerovnik ne predloži otvaranje stečajnoga postupka i ne predujmi sredstva za pokriće troškova toga postupka. Naime stečajni postupak ili skraćeni stečajni postupak sukladno čl. 63. i 335. h SZ-a, neće biti istovremeno otvoren i zaključen ako netko od vjerovnika predujmi dostatan iznos sredstava za pokriće troškova toga postupka.
Porezno priznati rashod vrijednosnog usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge priznaje se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 120 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave, međutim vrijednosna usklađenja potraživanja od kupaca iskazana u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako se do trenutka zastare ne postupi pažnjom dobrog gospodarstvenika u smislu čl. 9. st. 2. i 3. Zakona, odnosno ako potraživanja nisu utužena ili ako se zbog njih ne vodi ovršni postupak, ako nisu prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako nije postignuta nagodba s dužnikom, koji nije fizička osoba ili povezana osoba, u postupku sanacije ili stečaja.
Slijedom navedenoga, kada porezni obveznik ne postupi pažnjom dobrog gospodarstvenika u smislu Zakona, odnosno ako potraživanja ne utuži niti pokrene postupak ovrhe što je u konkretnom slučaju bilo moguće prije provođenja skraćenog stečajnog postupka, vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupca nisu porezno priznati rashod. Nadalje, činjenica da u konkretnom slučaju porezni obveznik nije prijavio potraživanja u stečajnu masu proizlazi iz uvjeta utvrđenih čl. 63. i 335. h SZ-a.
