Vašim upitom zatražili ste informacije o uvozu odnosno kupnji rabljenih osobnih automobila u drugoj državi, te se u nastavku daje sljedeći odgovor:
Carinska vrijednost za robu koja se uvozi utvrđuje se temeljem Carinskog zakona i Uredbe za provedbu carinskog zakona koji su u pogledu pravila utvrđivanja carinske vrijednosti u potpunosti usklađene sa WTO Sporazumom za carinsku vrijednost i europskim carinskim propisima.
Uvozna davanja kod uvoza motornih vozila utvrđuju se na carinsku vrijednost vozila. Carinska vrijednost automobila prilikom uvoza utvrđuje se temeljem metoda propisanih Carinskim zakonom (Nar. nov., br. 78/99…56/10.) i Uredbom za provedbu Carinskog zakona (Nar. nov., br. 176/03…29/11.), a najčešće transakcijskom metodom gdje je carinska vrijednost robe njezina transakcijska vrijednost, odnosno stvarno plaćena ili plativa cijena za vozilo prilagođena za propisane troškove (npr. trošak prijevoza i osiguranja vozila), ukoliko se prilaže vjerodostojna dokumentacija o kupoprodaji predmetnog vozila i ne postoje nekakvi posebni uvjeti pod kojim je kupac kupio vozilo, a koji nisu dostupni drugim kupcima.
U slučaju da ne postoji račun ili kupoprodajni ugovor (roba je duže vrijeme u vlasništvu - rabljena, donacija i sl.) ili ukoliko tijekom pregleda robe ili dokumentacije carinski djelatnik na temelju parametara koje posjeduje utvrdi da postoji sumnja da je deklarirana vrijednost ili pak dokumentacija kojom je ista potkrijepljena nevjerodostojna (kao npr. sumnja da je: krivotvoreni račun - prikazana manja vrijednost, kupac i prodavatelj su povezane osobe, postoje nerealni popusti, odstupanja od referentnih podataka i sl.) temeljem članka 44. Carinskog zakona i članka 89. Uredbe za provedbu carinskog zakona od deklaranta će se (ili njegovog opunomoćenika) tražit pojašnjenje o deklariranoj vrijednosti kao i prilaganje dodatnih dokaza, uključujući isprave, korespondenciju, ugovore i ostalu dokumentaciju s kojom deklarant raspolaže u konkretnom slučaju.
Deklarant može deklariranu vrijednost dokazivati sa svom raspoloživom dokumentacijom koju posjeduje, a vezanu uz predmetnu transakciju. Ukoliko donesena dokumentacije nije otklonila sumnju u vjerodostojnost deklarirane vrijednosti ili pak deklarant nije dostavio dodatnu dokumentaciju, carinski djelatnik, temeljem članka 88. Uredbe za provedbu Carinskog zakona, neće prihvatiti deklariranu vrijednost kao carinsku vrijednost te će obavijestit uvoznika da nije u mogućnosti carinsku vrijednost utvrditi temeljem metode transakcijske vrijednosti robe, već će istu utvrditi pomoću sljedeće raspoložive metode za utvrđivanje carinske vrijednosti.
Metoda utvrđivanja carinske vrijednosti kod carinjenja rabljenih motornih vozila najčešće će biti fleksibilna primjena deduktivne metode tj. članka 35 Carinskog zakona korištenjem prosječne cijene za rabljena vozila u Republici Hrvatskoj iz kataloga prosječnih cijena rabljenih vozila Centra za vozila Hrvatske uz odbitak svih davanja i troškova u Republici Hrvatskoj. Ukoliko deklarant smatra da postupak utvrđivanja carinske vrijednosti nije bilo u skladu s propisanom procedurom ima zakonsko pravo uložiti prigovor na Zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti, žalbu na prvostupanjsko rješenje carinarnice te tužbu upravnom sudu.
Vezano za poreznu osnovicu, Zakon o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13.) u članku 4. stavak 1. točka l) propisuje da je tržišna cijena vrijednost rabljenog motornog vozila na hrvatskom tržištu na dan utvrđivanja porezne osnovice posebnog poreza, dok se u članku 10. stavak 2. određuje da je porezna osnovica za utvrđivanje posebnog poreza za rabljena motorna vozila tržišna cijena. Pri tome se kao porezna osnovica za obračun posebnog poreza na motorna vozila za rabljena vozila podrazumijeva tržišna cijena sa svim javnim davanjima, ali bez posebnog poreza na motorna vozila, što će biti detaljnije opisano u Pravilniku o posebnom porezu na motorna vozila.
