Iz odvjetničkog ureda G. primili smo upit o poreznom tretmanu američkih državljana koji svoje primitke ostvaruju u Sjedinjenim američkim državama kod poslodavaca iz SAD-a, dok u Republici Hrvatskoj imaju reguliran status u svrhu boravka radi obavljanja funkcija u neprofitnim udrugama, vjerskim zajednicama ili pak volontiranja za organizatore volontiranja (neprofitne udruge i ustanove), bez zasnivanja radnog odnosa i to u trajanju od 3 mjeseca do godinu dana uz mogućnost produljenja, što u konačnici može trajati i par godina. U nastavku dajemo slijedeće mišljenje:
Prema članku 3. i 4. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08. i 80/10.) rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište, a ujedno i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću. Nerezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona.
Osnovica poreza na dohodak rezidenta, sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. toga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. toga Zakona.
Odredbama članka 38. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08. i 18/11.) propisano je što se smatra prebivalištem i uobičajenim boravištem. Sukladno tim odredbama, porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, pri čemu boravak u stanu nije obvezan. Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine. Stavkom 2. toga članka propisano je da ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.
U ovom konkretnom slučaju, budući da Republika Hrvatska nema u primjeni Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa Sjedinjenim američkim državama, rezidentnost i porezna obveza utvrđuje se prema tuzemnim poreznim propisima. Stoga, ako je fizička osoba nerezident i primitak ostvaruje iz inozemstva, takav se primitak neće oporezivati u Republici Hrvatskoj, ali će zato možebitni primitak koji ostvari u Republici Hrvatskoj biti oporeziv sukladno tuzemnim poreznim propisima. Međutim, ako se utvrdi da fizička osoba ima prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj sukladno navedenim odredbama Općeg poreznog zakona te postane hrvatski rezident tada će u Republici Hrvatskoj plaćati porez na dohodak na ukupno ostvareni dohodak u tuzemstvu i inozemstvu. U tom slučaju porezni obveznik može porez plaćen u inozemstvu koji odgovara tuzemnom porezu na dohodak na propisani način uračunati u tuzemni porez na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave, sukladno članku 37. stavku 4. Zakona o porezu na dohodak te članku 82. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09.,146/09. i 123/10.).