Primili smo upit gospođe C. A. vlasnice obiteljskog doma koja kao fizička osoba samostalno obavlja usluge stalnog smještaja starijim i nemoćnim osobama (korisnicima) temeljem ugovora sklopljenog sa Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), prema kojem se Ministarstvo obvezalo na plaćanje troškova smještaja za korisnike upućene rješenjem Centra za socijalnu skrb u mjesečnom iznosu od 2.800,00 kuna po korisniku te plaćanje naknade za osobne potrebe (tzv. »džeparac«) korisnika. Kako se navodi u upitu, zbog povećanja obujma obavljenih oporezivih isporuka u 2008. godini, od 1. siječnja 2009. godine gospođa C. upisala se u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, te ispostavila račune Ministarstvu u kojima je obračunala porez na dodanu vrijednost na ukupnu naknadu za smještaj i osobne potrebe korisnika. Ispostavljene račune Ministarstvo je odbilo jer su uvećani za iznos poreza na dodanu vrijednost. Postavljeno je pitanje ispravnosti navedenog postupka Ministarstva.
Prema odredbama članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 76/07.) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Osnovica poreza na dodanu vrijednost, prema odredbi članka 8. stavak 1. Zakona je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost.
Plaćeni iznos za određenu isporuku načelno se smatra ukupnim iznosom, te se primjenom načela bruto metode iz ukupnog iznosa naknade primjenom preračunane stope 18,03208% utvrđuje porezna obveza, sukladno odredbi članka 57. stavak 3. do 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. – 34/08.).
U predmetnom slučaju, Ugovorom o međusobnim odnosima sklopljenim između Ministarstva i predstavnice obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe nije određeno uključuje li naknada za troškove smještaja i osobne potrebe korisnika i porez na dodanu vrijednost te napominjemo da visina ugovorene naknade između ugovornih stranaka nije predmet poreznih propisa.
