Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio nam se s upitom o porezu na dodanu vrijednost. Naime, porezni obveznik u upitu navodi da obavlja usluge davanja u najam i zakup. Porezni obveznik navodi da osim navedenog obavlja uslugu virtualnog ureda što podrazumijeva da klijent može registrirati društvo na adresi poreznog obveznika, koristiti adresu za zaprimanje pošte, dobiti usluge poslovne tajnice te koristiti usluge telefonske centrale. Prema navodima poreznog obveznika navedene usluge ne podrazumijevaju fizičko korištenje ureda. Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje o mjestu oporezivanja naprijed navedene usluge u slučaju kada porezni obveznik sklapa Ugovor o zakupu virtualnog ureda sa društvima koja nisu rezidenti Republike Hrvatske odnosno oporezuje li se predmetna usluga prema mjestu sjedišta nekretnine poreznog obveznika ili dolazi do prijenosa porezne obveze na primatelja usluge.
Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.
Odredbama članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.
Odredbama članka 19. Zakona i članka 33. stavka 2. točke 1. Pravilnika o PDV-u (Narodne novine, od broja 79/13, 85/13 – ispravak, 160/13, 35/14 i 157/14 i 130/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući usluge stručnjaka i posrednika za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, davanje prava na uporabu nekretnina i usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova, kao što su usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra mjesto gdje se nekretnina nalazi. Usluge u vezi s nekretninama smatraju se, među ostalim, usluge koje se obavljaju pomoću nekretnina (npr. iznajmljivanje kuća, stanova, soba, smještaj u hotelima, apartmanima, kampovima za odmor i objektima slične namjene, zemljišta – npr. parkirnih mjesta, vezova za brodove, iznajmljivanje teniskih igrališta, kuglana, održavanje grijanja i dizala, održavanje zelenih površina, čišćenje zgrada).
Prema odredbama članka 17. stavka 1. Zakona mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.
Odredbama članka 79. stavka 7. Zakona propisano je da u slučaju kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV isporučitelj u računu mora navesti „prijenos porezne obveze“ ili engleski izraz „reverse charge“.
Nadalje, napominjemo da se na zajedničkom tržištu Europske unije čija je Republika Hrvatska punopravna članica izravno primjenjuju odredbe Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. godine (dalje u tekstu: Uredba) kojom se utvrđuju provedbene mjere za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost.
U vezi određivanja mjesta oporezivih transakcija odnosno poslovnog nastana poreznog obveznika odredbama članka 11. stavka 1. Uredbe propisano je da je u svrhu primjene članka 44. Direktive 2006/112/EZ „stalni poslovni nastan“ svaki poslovni nastan koji nije mjesto poslovnog nastana iz članka 10. Uredbe s dostatnim stupnjem stalnosti i odgovarajućom strukturom u smislu ljudskih i tehničkih resursa zahvaljujući kojima se mogu primiti i koristiti usluge isporučene za njegove potrebe. Nadalje, odredbama članka 10. stavka 3. te članka 11. stavka 3. Uredbe propisano je da se poštanska adresa ne može smatrati mjestom poslovnog nastana poreznog obveznika te da dodjela identifikacijskog broja obveznika PDV-a sama po sebi nije dovoljna da se smatra da porezni obveznik ima stalni poslovni nastan.
Obzirom da u upitu nije navedeno dovoljno podataka, napominjemo da se ne možemo sa sigurnošću očitovati.
Načelno, ukoliko porezni obveznik, nerezident, u Republici Hrvatskoj unajmljuje virtualni ured s ciljem zaprimanja pošte ili korištenja poštanske adrese, tada se ne radi o uslugama vezanima uz nekretninu, već se takva usluga oporezuje prema mjestu sjedišta primatelja usluge te se primjenjuje prijenos porezne obveze na primatelja usluge.
Međutim, ukoliko davanje u zakup virtualnog ureda podrazumijeva i korištenje ljudskih odnosno tehničkih resursa u nekretnini poreznog obveznika iz Republike Hrvatske koji obavlja uslugu davanja u zakup virtualnog ureda, radi se o usluzi vezanoj uz nekretninu koja je oporeziva prema mjestu gdje se nekretnina nalazi odnosno u Republici Hrvatskoj.
