Uključivanje usluge prijevoza u poreznu osnovicu

Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se u vezi uključivanja usluge prijevoza u poreznu osnovicu prilikom ulaza robe na carinsko skladište tipa D. Naime, porezni obveznik prima robu na carinsko skladište iz trećih zemalja preko luke Trst. Pomorska vozarina do Trsta prijavljuje se u carinsku osnovicu prilikom ulaza robe na carinsko skladište tipa D u Zagrebu. Međutim postavlja se pitanje treba li u carinsku osnovicu uključiti i trošak cestovnog prijevoza od Trsta do Zagreba. Cestovni prijevoz obavlja porezni obveznik iz Italije, koji u svom računu navodi da se radi o prijenosu porezne obveze. U svom dopisu porezni obveznik navodi da se Carinska uprava poziva na odredbe čl. 35. Zakona o porezu na dodanu vrijednost za koji tumače da se jednako primjenjuje prilikom uvoza dobara kao i prilikom ulaska robe na carinsko skladište. Kako se navodi u upitu postupak uvoza ne provodi se odmah obzirom da dobra ulaze na carinsko skladištenje, pa će se uvoz provesti naknadno jer će se ta dobra stavljati u promet u tuzemstvu kroz duže vremensko razdoblje.
      Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a pri uvozu dobara sukladno čl. 32. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. – Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon) nastaje u trenutku uvoza dobara.
      Ako se pri unosu dobara u Europsku uniju primjenjuje jedan od postupaka iz čl. 51. st. 1. i čl. 55. st. 2. i 3. toga Zakona ili postupak privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od carine ili postupak provoza strane robe, u skladu s carinskim propisima, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje kada dobra prestanu biti predmetom tih postupaka.
      Poreznu osnovicu pri uvozu dobara čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim propisima.
      Ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, u poreznu osnovicu pri uvozu sukladno čl. 35. Zakona bit će uključeni:
      a) porezi, carine, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju izvan države članice uvoznice te davanja koja se plaćaju pri uvozu, osim PDV-a,
      b) sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja, nastali do prvog mjesta odredišta unutar područja države članice uvoznice, kao i oni koji nastanu pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar Europske unije, ako je to drugo mjesto poznato u vrijeme nastanka oporezivog događaja.
      Prema tome, ako porezni obveznik smješta dobra primljena iz trećih zemalja u carinsko skladište, plaćanje uvoznih davanja uključujući i PDV odgođeno je do trenutka puštanja takvih dobara u slobodan promet.
      Elementi koji čine carinsku vrijednost odnosno poreznu osnovicu pri uvozu dobara ne razlikuju se ovisno o tome plaćaju li se uvozna davanja odmah ili je njihovo plaćanje odgođeno zbog smještanja dobara u carinsko skladište tipa D.
      Stoga u trenutku smještanja dobara u carinsko skladište tipa D trebaju biti poznati svi elementi za utvrđivanje carinske vrijednosti odnosno porezne osnovice pri uvozu, kako bi se temeljem njih u trenutku puštanja u slobodan promet mogla obračunati uvozna davanja u koja spada i PDV pri uvozu.
      U konkretnom slučaju Zagreb je prvo mjesto odredišta unutar područja države članice uvoznice, obzirom da je Republika Hrvatska država članica uvoznica.
      Prema tome vrijednost usluge prijevoza od Trsta do Zagreba treba biti uključena u poreznu osnovicu pri uvozu neovisno o tome što je porezni obveznik iz Italije u svom računu naveo da se radi o prijenosu porezne obveze. Naime, ističe se da je talijanski porezni obveznik obavio uslugu prijevoza dobara pri uvozu na koju se ne obračunava PDV ako je taj iznos uključen u poreznu osnovicu pri uvozu. Obzirom da u konkretnom slučaju usluga prijevoza treba biti uključena u poreznu osnovicu pri uvozu, a što će biti vidljivo iz carinske deklaracije, uvoznik neće obračunati PDV temeljem izdanog računa u kojem stoji napomena prijenos porezne obveze.

Povratak na mišljenja