U vezi s uključivanjem troškova prijevoza te manipulativnih troškova u poreznu osnovicu prilikom uvoza robe u nastavku navodimo dostavljene primjere, postavljena pitanja i odgovore na postavljena pitanja.
Primjer 1.:
Domaći prijevoznik ne izdaje račun izravno uvozniku, već špediteru, koji potom tu uslugu prijevoza fakturira uvozniku. Račun od špeditera prema uvozniku može sadržavati samo stavku prijevoza, ili najčešće više stavaka, tj. sve usluge koje je špediter obavio uvozniku (prijevoz, carinjenje i sl.).
Pitanja:
- Ako su oba računa (i od prijevoznika špediteru i od špeditera uvozniku) ispostavljena prije carinjenja i oba su računa iskazana bez PDV-a, mogu li se oba subjekta pozvati na odredbu čl. 44. st. 1. t. 35. Zakona o PDV-u kao osnovu oslobođenja PDV-a i koje isprave u tom slučaju moraju čuvati u svom računovodstvu kao dokaz da je taj trošak prijevoza obračunat kroz carinsku deklaraciju? Je li špediter dužan dostaviti prijevozniku određene isprave kao dokaz da je PDV na taj trošak prijevoza obračunat i plaćen kroz carinsku deklaraciju?
U odgovoru Carinske uprave KLASA: 410-19/13-01/11, URBROJ: 513-02-1220/1-14-04 od 4. srpnja 2014. navodi se da račun za prijevoz kojim prijevoznik obračunava uslugu prijevoza uvozniku treba biti bez PDV-a s pozivom na čl. 44. st. 1. t. 35. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) prema kojem je usluga prijevoza oslobođena PDV-a obzirom da će se PDV na trošak prijevoza po tom računu obračunati i platiti kroz carinsku deklaraciju što se ne razlikuje od navedenog u odgovoru Porezne uprave KLASA: 410-19/13-01/651, URBROJ: 513-07-21-01/14-3 od 20. veljače 2014. U odgovoru Porezne uprave navodi se, ako usluga prijevoza dobara pri uvozu koju obavlja tuzemni porezni obveznik drugom tuzemnom poreznom obvezniku (dakle prijevoznik špediteru, a ne uvozniku) nije uključena u poreznu osnovicu, radi se o usluzi na koju se načelno primjenjuje opće načelo oporezivanja PDV-om. Stoga, na uslugu prijevoza dobara izvan područja Europske unije između dva hrvatska porezna obveznika porezni obveznik koji obavlja uslugu prijevoza dobara obvezan je na ukupnu vrijednost obavljene usluge obračunati hrvatski PDV. Obračunani PDV porezni obveznik primatelj usluge može uz zadovoljenje zakonom propisanih uvjeta odbiti kao pretporez.
Prema tome, ako domaći prijevoznik ne izdaje račun izravno uvozniku, već špediteru, ne može se pozvati na porezno oslobođenje propisano Zakonom o PDV-u, već izdaje račun sa PDV-om. Na porezno oslobođenje može se pozvati porezni obveznik, u ovom slučaju špediter, koji potom tu uslugu prijevoza fakturira uvozniku. Dokaz o tome da je obavljena usluga prijevoza oslobođena od plaćanja PDV-a može biti izjava uvoznika, ugovor, narudžbenica ili neki drugi dokument iz kojeg se nedvojbeno može utvrditi da će usluga prijevoza biti uključena u poreznu osnovicu pri uvozu.
- Mogu li se ostale usluge koje špediter pored prijevoza fakturira uvozniku (npr. carinjenje) smatrati sporednim troškom na koji se ne obračunava PDV jer će isti biti uključen u poreznu osnovicu pri uvozu, ili na iste treba obračunati PDV te treba li u tom slučaju izdavati dva računa?
Prema čl. 35. Zakona o PDV-u ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, u poreznu osnovicu pri uvozu bit će uključeni, uz ostalo, sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja, nastali do prvog mjesta odredišta unutar područja države članice uvoznice, a sporednim troškom može se smatrati i trošak carinjenja. Ako špediter osim usluge prijevoza uvozniku fakturira troškove koji se ne smatraju sporednim troškovima i na koje zaračunava PDV može ih, u skladu sa čl. 79. Zakona o PDV-u, odvojeno iskazati na istom računu sa uslugom prijevoza koja je oslobođena od plaćanja PDV-a.
- Što u slučaju kada prijevoznik ispostavi račun za prijevoz (prema špediteru) bez PDV-a, međutim, špediter ne ispostavi račun prema uvozniku prije carinjenja te se taj trošak prijevoza ne uračuna u poreznu osnovicu na uvoznoj deklaraciji već ga treba obračunati putem porezne prijave, a špediter ima račun kojeg je prijevoznik iskazao bez PDV-a?
Kao što je naprijed rečeno ako tuzemni prijevoznik ne izdaje račun izravno uvozniku, već špediteru, koji potom tu uslugu prijevoza fakturira uvozniku ne može se pozvati na porezno oslobođenje već je obvezan izdati račun sa PDV-om.
Primjeri 2. i 3.:
Roba se smješta u carinsko skladište, gdje može biti smještena neograničeni vremenski period, nakon čega se roba može pustiti u slobodan promet, staviti u neki drugi postupak odgodom ili izvesti (potpuno ili djelomično). Strana roba se sa carinskog skladišta u treću zemlju može uputiti u postupku provoza (najčešće) ili postupku ponovnog izvoza (rjeđe). Isto vrijedi i za smještaj robe u slobodnu zonu.
Pitanje:
- Treba li račun za prijevoz prilikom smještaja robe na carinsko skladište biti bez iskazanog PDV-a i temeljem koje pravne osnove? Ukoliko se račun izdaje bez PDV-a, kako postupiti kada se roba ne pušta u slobodan promet ili se samo djelomično pušta u slobodan promet?
Prema čl. 51. st. 1. i 2. Zakona o PDV-u plaćanja PDV-a oslobođene su isporuke dobara namijenjenih podnošenju carinarnici i po potrebi za privremeni smještaj, isporuke dobara koje se u skladu s carinskim propisima unose i smještaju u slobodnu zonu ili slobodno skladište i isporuke dobara koje se u skladu s carinskim propisima stavljaju u postupak carinskog skladištenja ili postupak unutarnje proizvodnje.
Plaćanja PDV-a prema čl. 51. st. 3. Zakona o PDV-u, između ostalog oslobođene su i usluge povezane s isporukom dobara koje se u skladu s carinskim propisima stavljaju u postupak carinskog skladištenja, što uključuje i usluge prijevoza dobara koja se smještaju u carinsko skladište. Ako se radi o smještaju dobara primljenih iz trećih zemalja u carinsko skladište plaćanje uvoznih davanja, uključujući i PDV odgođeno je do trenutka puštanja takvih dobara u slobodan promet. Elementi koji čine carinsku vrijednost, odnosno poreznu osnovicu pri uvozu dobara ne razlikuju se ovisno o tome plaćaju li se uvozna davanja odmah ili je njihovo plaćanje odgođeno u slučaju smještaja dobara u carinsko skladište ili postupak unutarnje proizvodnje tako dugo dok se primjenjuju ti postupci. Obveza plaćanja PDV-a nastaje ako dođe do puštanja dobara u slobodan promet u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici.
Porezno oslobođenje prema čl. 51. st. 3. Zakona o PDV-u primjenjuje se, dakle, neovisno o tome što dobra mogu biti smještena u carinskom skladištu kroz duži vremenski period nakon kojeg se dobra mogu pustiti u slobodni promet ili u potpunosti ili djelomično izvesti.
Kada prijevoznik izdaje račun za prijevoz izravno uvozniku prije stavljanja u carinski postupak skladištenja, račun treba biti bez iskazanog PDV-a s pozivom na oslobođenje iz čl. 44. st. 1. t. 35. Zakona o PDV-u.
Ako se dobra nakon carinskog postupka skladištenja puštaju u slobodan promet, trošak prijevoza uključuje se u poreznu osnovicu sukladno čl. 35. Zakona o PDV-u.
Ako se dobra nakon carinskog postupka skladištenja u cijelosti otpremaju u treću zemlju u postupku provoza, usluga prijevoza tih dobara koja se u carinskom postupku provoza otpremaju izvan područja Republike Hrvatske, odnosno u treću zemlju, oslobođena je plaćanja PDV-a temeljem čl. 44. st. 1. t. 38. Zakona o PDV-u. U slučaju da se podnosi deklaracija za ponovni izvoz, oslobođenje za uslugu prijevoza na dobrima koja se izvoze temelji se na čl. 45. st. 1. t. 4. Zakona o PDV-u.
U slučaju da dođe do puštanja dijela dobara u slobodni promet tada se prema čl. 35. Zakona o PDV-u u poreznu osnovicu pri uvozu uključuju i troškovi prijevoza dobara koja se uvoze. S ciljem pojednostavljenja i pravedne raspodjele troškova prijevoza isti se dijele prema neto težini dobara sukladno carinskim propisima.
Primjer 4.:
Domaći prijevoznik vozi robu iz Bosne i Hercegovine u Mađarsku (vidljivo iz CMR-a i računa za prijevoz). Roba se može pustiti u slobodan promet u Republici Hrvatskoj (u postupcima 40 ili 42) ili u Mađarskoj. Račun za prijevoz je jedinstven za relaciju Bosna i Hercegovina – Mađarska i ispostavlja se mađarskom uvozniku.
Pitanja:
- Kako i gdje se obračuna PDV na uslugu prijevoza opisanu u gornjem primjeru?
Prema čl. 44. st. 1. t. 26. Zakona o PDV-u plaćanja PDV-a oslobođen je uvoz dobara otpremljenih ili prevezenih iz trećeg područja ili iz treće zemlje na područje Republike Hrvatske, ako je ta dobra uvoznik ili osoba koja je određena kao porezni dužnik pri uvozu neposredno nakon uvoza isporučio unutar Europske unije uz primjenu oslobođenja od PDV-a iz čl. 41. st. 1. Zakona o PDV-u. U tom slučaju PDV se ne plaća u Republici Hrvatskoj jer je vezan za isporuku od strane poreznog obveznika iz Republike Hrvatske poreznom obvezniku u drugu državu članicu, u ovom slučaju u Mađarsku.
Usluga prijevoza dobara koju obavi porezni obveznik iz jedne države članice poreznom obvezniku iz druge države članice oporeziva je prema mjestu primatelja usluge, prema čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u.
Ako uslugu prijevoza u provozu kroz područje Republike Hrvatske, kada je odredišni carinski ured izvan područja Republike Hrvatske, mađarskom poreznom obvezniku – uvozniku zaračunava hrvatski porezni obveznik u računu neće zaračunati PDV na prijevozne usluge, već će navesti napomenu da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u.
Međutim, ako se dobra koja su ušla na područje Europske unije puste u slobodan promet predmet su oporezivanja u državi članici u kojoj su puštena u slobodan promet. Prema tome, ako je mađarski porezni obveznik uvoznik dobara iz Bosne i Hercegovine i carini ih u Republici Hrvatskoj troškovi prijevoza do Mađarske uključuju se u poreznu osnovicu pri uvozu u Republici Hrvatskoj. U slučaju kada uslugu prijevoza mađarskom poreznom obvezniku – uvozniku zaračunava hrvatski porezni obveznik u računu neće zaračunati PDV na prijevozne usluge, već će navesti napomenu da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem članka 17. stavka 1. Zakona o PDV-u.
- U situaciji kada hrvatski prijevoznik izdaje račun za uslugu prijevoza špediteru (dakle, ne izravno uvozniku), može li se primijeniti porezno oslobođenje (u odnosu na opisani primjer 4.)?
Ako domaći prijevoznik ne izdaje račun izravno uvozniku, već špediteru, ne može se pozvati na porezno oslobođenje propisano Zakonom o PDV-u, već izdaje račun sa PDV-om. Na porezno oslobođenje može se pozvati porezni obveznik, u ovom slučaju špediter, koji potom tu uslugu prijevoza fakturira uvozniku (kao što je opisano u primjeru 1.). Navedeno se primjenjuje kada se roba pušta u slobodan prometu u Republici Hrvatskoj.
Međutim, ako se roba u carinskom postupku provoza upućuje izvan područja Republike Hrvatske (npr. Mađarsku), račun za prijevoz kojeg hrvatski prijevoznik izdaje špediteru (hrvatskom poreznom obvezniku) će biti bez iskazanog PDV-a s pozivom na čl. 44. st. 1. t. 38. Zakona o PDV-u.
Primjer 5.:
Carinski propisi propisuju da ako prilikom carinjenja u jednoj deklaraciji postoje dvije ili više vrsta roba, troškovi prijevoza za svaku stavku dijele se prema neto težini svake stavke.
Pitanje:
- U slučajevima kad se pojave dodatni troškovi koji se uključuju u poreznu osnovicu i moraju se dijeliti prema stavkama u deklaraciji, radimo li raspodjelu na isti način kao i prema carinskim propisima?
Poreznu osnovicu pri uvozu dobara čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim propisima što znači da nema zapreke za podjelu dodatnih troškova prema stavkama u deklaraciji.
Primjer 6.:
U postupku puštanja u slobodni promet je roba koja se oporezuje po stopi PDV-a od 13%. Trošak prijevoza se u carinskoj deklaraciji uključuje kao stavka koja povećava vrijednost porezne osnovice te se oporezuje stopom PDV-a propisanom za tu vrstu robe.
Pitanje:
- U tom slučaju je i usluga prijevoza oporezovana po stopi 13% (ili 5%) PDV-a. Je li to ispravno i kako to ispraviti?
Poreznu osnovicu pri uvozu čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim propisima. Porezna osnovica pri uvozu dobara koja su oporeziva sniženom poreznom stopom uvećava se za troškove prijevoza i primjenjuje propisana porezna stopa za dobra koja se uvoze.
POREZNO OSLOBOĐENJE ZA USLUGE UKRCAJA/UTOVARA, ISKRCAJA/ISTOVARA, PREKRCAJA/PRETOVARA I SLIČNIH TROŠKOVA (THC TROŠKOVE)
U predmetnom dopisu, vezano na naprijed navedena mišljenja, navodi se da se porezno oslobođenje za usluge ukrcaja/utovara, iskrcaja/istovara, prekrcaja/pretovara i sličnih troškova (THC troškovi) može primijeniti samo ako se radi o plovilima iz čl. 116. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14. i 157/14.), te ako su obračunati izravno brodaru. Plovilima koja plove na otvorenom moru u smislu Zakona o PDV-u smatraju se brodovi koji plove na međunarodnim linijama iz hrvatske u stranu luku i obrnuto ili između stranih luka, te brodovi koji plove u vodama stranih država radi obavljanja usluga vezanih uz djelatnosti na otvorenom moru kao što su istraživanje, iskorištavanje energenata i slično.
Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja porezne osnovice u deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet u osnovicu će se uključiti vrijednost THC troškova koji su obračunati izravno uvozniku, te ako su obračunati ovlaštenom carinskom zastupniku (špediteru), u slučaju ako je špediter odmah ispostavio račun odnosno obračunao uvozniku te troškove u trenutku puštanja robe u slobodan promet. Ukoliko carinski otpremnik ne ispostavi račun uvozniku prije podnošenja deklaracije za puštanje robe u slobodan promet, navedeni račun se neće uzeti u obzir prilikom određivanja porezne osnovice na carinskoj deklaraciji. U vezi s tim postavljena su pitanja kako slijedi.
Pitanja THC:
- Treba li račun kojeg brodar izdaje špediteru za trošak otpuštanja kontejnera od brodara na špeditera („bez zapreke“) biti bez iskazanog PDV-a, odnosno treba li taj trošak uključiti u poreznu osnovicu pri uvozu na carinskoj deklaraciji?
U poreznu osnovicu, ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, pri uvozu dobara uračunavaju se i ostali dodatni troškovi, kao što su provizije, troškovi ambalaže, pakiranja, osiguranja, prijevoza, utovara, istovara, skladištenja, rukovanja s dobrima, nastali do prvog mjesta odredišta u tuzemstvu kao i oni koji nastanu pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar Europske unije, ako je to drugo mjesto poznato u vrijeme nastanka oporezivog događaja.
Stoga je u poreznu osnovicu prilikom uvoznog carinjenja robe potrebno uključiti trošak otpuštanja kontejnera od brodara na uvoznika ili na špeditera („bez zapreke“) ako je špediter uvoznik. Ako brodar špediteru koji nije uvoznik izdaje račun za uslugu otpuštanja kontejnera od brodara na špeditera na računu će zaračunati PDV. Ako brodar iste troškove zaračunava uvozniku za dobara koja se uvoze na računu se poziva na porezno oslobođenje propisano čl. 44. st. 1. t. 35. Zakona o PDV-u ako ima dokaz o tome – izjavu uvoznika i sl.). Usluga prijevoza mora biti uključena u poreznu osnovicu pri uvozu u skladu s odredbama Zakona o PDV-u.
- Također, kako postupiti u istom smislu s troškovima skladištenja robe, dangube i ležarine nastalim i obračunatim prije carinjenja od brodara prema špediteru, te potom od špeditera prema uvozniku?
Ako brodar ne izdaje račun izravno uvozniku, već špediteru, koji potom tu uslugu fakturira uvozniku ne može se pozvati na porezno oslobođenje već je obvezan izdati račun sa PDV-om. Na porezno oslobođenje može se pozvati špediter ako te troškove zaračunava uvozniku.
- Može li se trošak usluge lučke špedicije (otprema kontejnera iz luke i carinsko prenapućenje) koju špediter obračunava uvozniku smatrati manipulativnim troškom koji treba uključiti u poreznu osnovicu na carinskoj deklaraciji prilikom uvoza robe i biti iskazan bez PDV-a?
Trošak usluge lučke špedicije (otprema kontejnera iz luke i carinsko prenapućenje) koju špediter obračunava uvozniku može se smatrati manipulativnim troškom koji treba uključiti u poreznu osnovicu na carinskoj deklaraciji prilikom uvoza robe i u tom slučaju račun ispostavljen uvozniku treba biti iskazan bez PDV-a.
