Ugovor o zajmu


Predmet: Kako je ugovorom o zajmu određena obveza tužitelja kao zajmodavca izdati pisanu potvrdu tuženiku kao zajmoprimcu o vraćenom iznosu zajma (a do čega očito nije došlo), onda je potpuno neodlučno ocjenu postojanja ugovorne obveze tuženika vezivati uz nepostojanje pisanih potvrda o predaji novca tuženiku. Ovo stoga što je predmetni ugovor o zajmu potpisan po tuženiku upravo i potvrđuje da je tužitelj kao zajmodavac predao tuženiku kao zajmoprimcu ugovoreni novčani iznos na ime pozajmice.

Broj presude: Rev 3724/2019-2, od 10. prosinca 2019., od 18.01.2021

Sud: Vrhovni sud Republike Hrvatske

Vrhovni sud RH Rev 3724 2019 2 od 10 prosinca 2019 Iz sadržaja ugovora o zajmu a na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku proizlazi da je čl 1 Ugovora utvrđeno da tužitelj kao zajmodavac daje u zajam tuženiku kao zajmoprimcu novčani iznos 1 300 000 00 kn a koji novac je potreban tuženiku radi podmirenja obveza isplate zadrugara PZ N Z a da je čl 2 Ugovora određeno da zajmoprimac svojim potpisom ugovora potvrđuje primitak novčanog iznosa iz čl 1 Ugovora odnosno da je čl 3 Ugovora određeno da se zajmoprimac pozajmljeni iznos iz čl 1 tog Ugovora obvezuje zajmodavcu vratiti najkasnije do 15 studenoga 2005 o čemu se zajmodavac obvezuje izdati pisanu priznanicu te da su čl 4 Ugovora ugovorena kamatna stopa od 6 godišnje na novčani iznos iz tog ugovora a koja teče od dana sklapanja ugovora pa do dospjelosti prema čl 3 Ugovora da je taj ugovor sačinjen 15 listopada 2005 u šest primjeraka sa snagom izvornika te da je tuženik kao zajmoprimac primjerak ugovora potpisao a koji potpis je ovjeren od strane javnog bilježnika D K 18 listopada 2005 Iz sadržaja predmetnog ugovora a polazeći od odredbe čl 557 Zakona o ...



Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.



Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku


Povratak na sudsku praksu