Predmet spora u ovoj parnici je tražbina tužitelja kao radnika I tuženika s osnove prigodne nagrade za Uskrs 2010 godine u iznosu od 400 00 kuna i naknada regresa za godišnji odmor u 2010 godini u iznosu od 7 000 00 kuna a u provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio zaposlenik I tuženika u razdoblju od 1 srpnja 2009 godine pa do 30 lipnja 2010 godine na temelju ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova da je tužitelj kao zaposlenik agencije za zapošljavanje I tuženik u cijelom tom razdoblju rad obavljao kod korisnika H H t d d i da je u 2010 godini korisnik H H t d d svim svojim radnicima isplatio prigodnu nagradu za Uskrs u iznosu od 400 00 kuna i da im je isplatio regres za godišnji odmor u iznosu od 7 000 00 kuna bruto na temelju odredaba čl 61 st 1 i čl 47 Kolektivnog ugovora korisnika Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev jer zauzima stav da tužitelju kao zaposleniku I tuženika kao agencije za privremeno zapošljavanje pripada pravo na isplatu prigodne nagrade za Uskr si pravo na isplatu regresa za godišnji odmor i to u onoj visini u kojoj su ta prava bila priznata Kolektivnim ugovorom korisnika H H t d d tužiteljeva rada tijekom 2010 godine te u visini u kojoj su izvršene isplate navedenih prava radnicima korisnika a sve to na temelju odredbe čl 26 st 5 Zakona o radu dalje ZR koji zakon se primjenjuje u utuženom razdoblju na koje se utuženi iznosi odnose a kojom odredbom je izričito propisano da ugovorena plaća i drugi uvjeti rada ustupljenog radnika ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
