U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj radio kod tuženika u ožujku i travnju 2019 kao tehničar na poslovima montaže priloga pod nadzorom i mentorstvom druge osobe a kasnije samostalno da tuženik nije isplatio tužitelju plaću za obavljeni rad da je tuženik 23 travnja 2019 ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme datiranog 31 ožujka 2019 a koji je tužitelj odbio sklopiti da je tuženik sa danom 23 travnja 2019 tužitelja prijavio kao svog radnika da je tužitelj nakon odbijanja potpisivanja ponuđenog ugovora o radu prestao obavljati poslove tehničara i raditi kod tuženika sa danom 23 travnja 2019 Analizom i ocjenom prevedenih dokaza na temelju utvrđene činjenice da je tužitelj bio uključen u rasporede radnog vremena za razdoblje do 28 travnja 2019 i da po ponudi ugovora o radu nije radio nakon 23 travnja 2019 prvostupanjski sud zaključuje da je posljednji dan rada tužitelja bio 23 travnja 2019 slijedom čega smatra da je tužitelj pravovremeno u smislu članka 133 ZR a podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te nastavno tužbu u ovom postupku Dalje utvrđuje da za konkretno radno mjesto ne postoji posebno školovanje da predmetne poslove rade osobe različite struke i radnog mjesta da je tužitelj obavljao poslove tehničara pod nadzorom i mentorstvom druge osobe a kasnije samostalno te da je poslodavac koristio njegov rad za svoje ime i račun Bez osnova tuženik u žalbi osporava po sudu prvog stupnja utvrđenu činjenicu posljednjeg dana rada tužitelja kod tuženika 23 travnja 2019 te s tim u svezi tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do prekluzije prava na sudsku zaštitu jer da je tužitelj ranije prestao dolaziti kod tuženika na posao pa da je stoga propustio rokove iz članka 133 ZR a za pravovremeno traženje zaštite pred poslodavcem te nastavno pred sudom U konkretnom slučaju tužitelj sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
