Nesporno je između stranaka da je prednik tuženika u pogledu iste nekretnine raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je zaključio s tužiteljicom 1999 da bi potom s tuženikom zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 2002 Prema tome zabilježba ugovora izvršena je nakon što je prednik tuženika s tuženikom zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pa u trenutku zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama nije bila vidljiva nikakva zabilježba koja bi upućivala na postojanje nekog drugog ugovora S obzirom na to da u odnosu na zabilježbu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju zakonom nije određeno da se njome osniva prvenstveni red radi se o takvoj zabilježbi koja djeluje apsolutno i prema svima samo u smislu da se nitko ne može pozivati na to da nije znao niti morao znati za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju niti da mu nisu bili vidljivi odnosi nastali na temelju takvog ugovora Stoga se treća osoba koja je nakon zabilježbe ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini neće u parnici moći pozivati da je stekla pravo vlasništva u dobroj vjeri Riječ je dakle o zabilježbi iz čl 39 st 1 ZZK koja se može upisati u svrhu da se vidljivim učine osobni odnosi naročito ograničenja glede upravljanja imovinom npr maloljetnost skrbništvo produženje roditeljskoga prava otvaranje stečaja i dr kao i drugi odnosi i činjenice određene zakonom s tim učinkom da ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
