O troškovima smještaja i prehrane sezonskih radnika pisali smo u našem časopisu RRIF br. 5/18. na str. 48. U tom članku ostalo je neriješeno u smislu poreznih propisa tko su sve sezonski zaposlenici, tj, smatraju li se radnici s kojima je sklopljen ugovor na određeno vrijeme sezonskim radnicima. Naime, imajući na umu navedene odredbe Pravilnika o porezu na dohodak mogli bismo lako zaključiti da je ovdje riječ samo o radnicima s kojima poslodavac ima sklopljen ugovor o radu za stalne sezonske poslove, jer Zakon o radu raspoznaje samo stalne sezonske radnike kao radnike s kojima poslodavac sklapa ugovor za rad u sezoni. U skladu s tom problematikom Ministarstvo financija (KLASA:410-01/18-01/876 od 9.4. 2018.) je izdalo stajalište prema kojem utvrđuje slijedeće:
…. Slijedom navedenog, troškovi smještaja i prehrane radnika koje poslodavci podmiruju za svoje radnike ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
- da radnik s poslodavcem ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, u skladu s propisima kojima su uređeni radni odnosi i to neovisno je li riječ o stalnim sezonskim poslovima ili o privremenoj sezonskoj potrebi radi povećanog opsega posla, a uz uvjet da se iz sadržaja ugovora može nedvojbeno utvrditi da je ugovor sklopljen za obavljanje sezonskih poslova
Prema navedenom stajalištu neoporezivo se može omogućiti smještaj i prehrana radnicima s kojima je sklopljen ugovor o stalnim sezonskim poslovima i ugovor o radu na određeno vrijeme.
