Temeljem postavljenog upita može li poslodavac neoporezivo isplatiti naknadu troškova prijevoza na posao i s posla radnicima koji imaju organiziran besplatni mjesni javni prijevoz, ali koji im ne omogućava na vrijeme doći na posao odnosno kojima je vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu ili boravištu dulje od 45 minuta ili je vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza duže 30 minuta, zbog čega koriste drugi prijevoz odgovaramo u nastavku:
Prije svega napominjemo da su prava radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla uređena izvorima radnog prava (kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim izvorom radnog prava) dok je porezni tretman tako isplaćenih naknada uređen propisima o porezu na dohodak.
Člankom 9. stavkom 1. točkom 9. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22 i 152/24; dalje u tekstu: Zakon) propisano je da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 21. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa, te primitke bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.
Člankom 7. stavkom 2. r.br. 29. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/2017, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23 i 16/25; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se u skladu s odredbama članka 9. stavka 1. točkom 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to između ostalih: naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz odnosno do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz.
Člankom 8. Pravilnika propisano je da se isplate iz članka 7. Pravilnika priznaju na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i drugog). Radi priznavanja neoporezivih iznosa naknada troškova prijevoza iz članka 7. stavka 2. r.br. 29. Pravilnika odnosno dokazivanja stvarnih odnosno nastalih izdataka, vjerodostojnom ispravom smatraju se i javno objavljeni odnosno dostupni cjenici ovlaštenih prijevoznika koje su poslodavci radi priznavanja neoporezivih iznosa obvezni osigurati i čuvati u svojim službenim evidencijama odnosno uz putni nalog.
Slijedom navedenog, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima ne smatraju se naknade za prijevoz u visini cijene mjesečne odnosno pojedinačne karte (mjesnog ili međumjesnog prijevoza) odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte, a na temelju vjerodostojne dokumentacije.
Stoga, u slučajevima kada poslodavac isplaćuje naknadu troška prijevoza koja se odnosi na prijevoz koji je subvencioniran od strane lokalnih jedinica točnije koji je za radnika besplatan nije moguće isplatiti bez oporezivanja budući da stvarnog troška radnika nema. Na tako isplaćene naknade poslodavac je dužan pri isplati obračunati sva javna davanja budući da se ista smatra primitkom od nesamostalnog rada odnosno plaćom koje je oporeziva.
Međutim, u slučajevima kada je pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla utvrđeno izvorima radnog prava i postoji besplatan javni prijevoz čiji vozni red radniku ne omogućava pravovremeni i redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, poslodavac može isplatiti neoporezivo naknade troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih izdataka, ali najviše do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz, pritom je potrebno osigurati dokaze odnosno vjerodostojne isprave iz kojih se nedvojbeno može utvrditi da isti radniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i s posla.
