Trgovačko društvo F-G d.o.o. za ginekologiju, internu medicinu, medicinu rada i urologiju dostavilo nam je upit u vezi obračunavanja poreza na dodanu vrijednost na usluge doktora medicine obzirom da je 01. siječnja 2010. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 87/09.).
U vezi s navedenim odgovaramo u nastavku.
Odredbama članka 11. stavka 1. točke c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.) propisano je da su usluge i isporuke dobara doktora medicine, doktora stomatologije ili dentalne medicine, medicinskih sestara, primalja, fizioterapeuta, psihologa te usluge biokemijskih laboratorija povezanih s liječenjem, koje se pružaju u privatnoj praksi, oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Odredbom članka 64. stavak 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.) propisano je da se navedenim uslugama i isporukama dobara smatraju sve one usluge i isporuke dobara koje ti poduzetnici mogu obavljati u okviru privatne prakse prema posebnim propisima koji uređuju njihovu djelatnost.
Sukladno odredbi članka 11. stavak 2. Zakona oslobođenja propisana u članku 11. stavak 1. Zakona navedene ustanove, pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije ostvaruju pod uvjetom da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima.
Stoga, usluge u vezi s liječenjem i drugom zdravstvenom zaštitom oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako ih obavljaju ustanove, tijela odnosno pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije slične prirode na temelju javnih ovlasti koje obavljaju zdravstvenu djelatnost, sukladno propisima na području zdravstvene zaštite. Navedeno oslobođenje iz članka 11. stavak 1. točka c) Zakona ne odnosi se na trgovačka društva na koja nisu prenijete javne ovlasti, prema posebnim propisima, za obavljanje zdravstvene djelatnosti, obzirom da su oslobođene usluge u vezi s liječenjem i drugom zdravstvenom zaštitom koje su od javnog interesa.
Sukladno odredbi članka 116. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Nar. nov., br. 150/08. i 155/09.) propisano je da se za obavljanje zdravstvene djelatnosti može osnovati trgovačko društvo. Odredbom članka 118. stavak 2. istoga Zakona propisano je da se na osnivanje, prestanak, odgovornost ili druga pitanja koja se odnose na trgovačko društvo iz članka 116. toga Zakona, a koja nisu uređena odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima.
Prema Zakonu o ustanovama (Nar. nov., br. 76/93. – 35/08.) proizlazi da se ustanove pa time i zdravstvene ustanove osnivaju radi trajnog obavljanja djelatnosti koja je zakonom određena kao javna služba i za potrebe Zakona o porezu na dodanu vrijednost s njima su izjednačena tijela i druge organizacije na koje su prenijete javne ovlasti za obavljanje takvih usluga s druge strane, trgovačko društvo se prema odredbi članka 2. stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93. – 137/09.) može osnovati za obavljanje gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti, te je prema odredbama tog Zakona trgovačko društvo osnovano za samostalno i trajno obavljanje djelatnosti radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Stoga je razlika u navedenim organizacijskim oblicima što se ustanove osnivaju zbog obavljanja javne službe, a trgovačka društva radi trajnog obavljanja gospodarske ili druge djelatnosti zbog stjecanja dobiti.
Stoga, trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti koje je obveznik poreza na dodanu vrijednost obvezno je pri ispostavljanju računa za obavljene usluge obračunati porez na dodanu vrijednost.
