Približava se završetak poslovne godine te poduzetnici trebaju razmotriti potrebu vrijednosnog usklađenja zaliha. Prema odredbama Hrvatskog standarda financijskog izvješćivanja (HSFI) 10 – Zalihe i Međunarodnog računovodstvenog standarda (MRS) 2 – Zalihe, zalihe se u financijskim izvještajima poduzetnika trebaju iskazati prema trošku nabave ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome koja od njih je manja.
Kad je neto utrživa vrijednost zaliha kao procijenjena prodajna cijena umanjena za troškove dovršenja i troškove prodaje, manja od troška nabave zaliha, potrebno je donijeti odluku o njihovu vrijednosnom usklađenju. Do navedenog može doći zbog oštećenja ili zastarjelosti zaliha, nemogućnosti nadoknade troškova zaliha zbog pada prodajnih cijena proizvoda i sl.
Vrijednosno usklađenje zaliha s motrišta poreza na dobitak porezno je nepriznat trošak i uvećava osnovicu poreza na dobitak, a postaje porezno priznatim u onom poreznom razdoblju (godini) kada se zalihe realiziraju (prodaju ili utroše). Primjere odluka o vrijednosnom usklađenju zaliha, računovodstvenog evidentiranja vrijednosnog usklađenja zaliha te pripadajuće obveze poreza na dobitak možete pronaći u članku Računovodstveno i porezno motrište vrijednosnog usklađenja zaliha objavljenom u časopisu RRiF br. 11/21.
