Tužitelj je da bi uspio u sporu prema pravilu o teretu dokazivanja trebao dokazati postojanje činjenica na koje se pozivao u postupku pred nižestupanjskim sudovima i poziva se određujući osnovu svoga zahtjeva nastavno i u reviziji da je tuženiku pozajmio iznos kojeg utužuje i da mu ovog tuženik nije vratio iako se na to obvezao a da pisana potvrda ima značaj dokaza takvog zajma Dakle trebao je dokazati da je upravo tuženik bio subjekt građanskopravnog odnosa u kojemu je nastao prijeporni dug nositelj prava i obveza iz tog pravnog odnosa ili u konkretnom slučaju onaj koji je s njime bio u ugovornom odnosu ugovorna stranka te da je kao fizička osoba stekao osnovu aktivnu legitimaciju po kojoj od tuženika može sa uspjehom zahtijevati ispunjenje ugovorom preuzete obveze Budući da je drugostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza a sve polazeći od odredaba čl 7 st 1 i čl 219 st 1 Zakona o parničnom postupku Nar nov br 53 91 ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
