11 Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je tužiteljev tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan osnovom zaključka da je tužitelj zatražio da se utvrdi vlasnikom zapravo suvlasnikom u idealnom dijelu od 22 10000 dijela k č br koja se sastoji od zemljišnoknjižnih čestica odnosno njihovih dijelova koje nisu sve upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika već je jedna zk č br upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske iz čega slijedi da je prije svega osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je tužitelj tužbu trebao usmjeriti protiv svih upisanih vlasnika zemljišnoknjižnih čestica od kojih je parcelacijskim elaboratom formirana katastarska čestica na kojoj je izgrađen predmetni objekt u kojem se nalazi poslovni prostor koji je tužitelj kupio da iako nije od utjecaja okolnost da novoformirana katastarska čestica na kojoj tužitelj traži utvrđenje svog suvlasništva nije upisana u zemljišnim knjigama odnosno ista ne bi bila od zapreka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva jer se radi o novoformiranoj čestici parcelacijskim elaboratom potvrđenim od strane nadležnog ureda za katastar sukladno članku 53 stavka 1 Zakona o državnoj izmjeri i katastru Narodne novine br 116 07 i 124 10 tužbeni zahtjev nije osnovan u tomu dijelu jer tužitelj nije obuhvatio tužbom sve upisane vlasnike zemljišnoknjižnih čestica od kojih je ista formirana koji su jedinstveni i nužni suparničari u smislu članka 201 ZPP da je tužbeni zahtjev ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
