Prvostupanjski sud utvrđuje da nije istinit iskaz tužiteljice da nije imala nikakvih saznanja o poslovanju društva G k d o o u vlasništvu drugotuženika njezinog supruga pogotovo kada se uzme u obzir i da je sama tužiteljica radila u toj tvrtki koja je bila prema njezinom kazivanju obiteljska tvrtka Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da nije istinit iskaz tužiteljice niti u dijelu u kojem tvrdi da sa suprugom nije razgovarala o Ugovoru o kreditu niti da zna kako izgleda zadužnica Naime iz iskaza tužiteljice da proizlazi da je ona krajem 80 ih i početkom 90 ih godina imala vlastiti obrt drogeriju H pa se zaključuje da se radi o poslovnoj ženi koja je nakon prodaje svojeg udjela u obrtu prešla raditi u obiteljsku tvrtku Stoga da nije logično niti životno prihvatljivo da ona ne bi imala saznanja o Ugovoru o kreditu od 14 listopada 2002 kojim je prvotužena odobrila kredit društvu G k d o o pogotovo kada se uzme u obzir vrlo velika vrijednost odobrenog kredita od 6 500 000 00 kn što predstavlja protuvrijednost iznosa od 887 183 31 eur Notorno je da se kredit u takvoj vrijednosti ne odobrava lako niti automatski a kako je riječ o namjenskom kreditu za obnovu farme za proizvodnju mlijeka da je bilo potrebno napraviti veliku pripremu za dobivanje takvog kredita i dostaviti mnogo dokumentacije između ostalog da je izrađen cijeli projekt radi odobravanja kredita pod nazivom Investicijska studija za obnovu farme za proizvodnju mlijeka Prvostupanjski sud utvrđuje da nije istinit iskaz drugotuženika da nije razumio sadržaj zadužnice i svoje obveze iz Ugovora o kreditu jer da je to nelogično i neživotno te da nije ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
