Stjecanje bez osnove - kad se ne može zahtijevati vraćanje


Predmet: Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje.

Broj presude: Rev x 489/12-3, od 25. rujna 2013., od 10.03.2014

Sud: Vrhovni sud Republike Hrvatske

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi solidarno isplate zatraženi iznos zbog stjecanja bez osnove Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na prvotuženicu i drugotuženika jer su na strani tuženih ispunjene pretpostavke iz čl 210 Zakona o obveznim odnosima Nar nov br 53 91 73 91 3 94 7 96 112 99 i 81 01 u nastavku teksta ZOO pri čemu na strani prvotužene nije osnovan prigovor iz čl 211 ZOO a da je prednik tužitelja izvršio plaćanje iako je znao da plaća ono što nije dužan platiti Drugostupanjski sud zaključuje da pretpostavke iz čl 210 ZOO a samo u odnosu na prvotuženicu dok se u odnosu na drugotuženika ne može raditi o stjecanju bez osnove jer je isti primljenu uplatu od prednika tužitelja sukladno sklopljenom ugovoru o cesiji prenio na trgovačko društvo Š d o o a slijedom čega nije stekao nikakvu korist uplatom prednika tužitelja i nema obveze vraćanja prema odredbi čl 210 ZOO a U odnosu na prvotuženu drugostupanjski sud kao i prvostupanjski zaključuje da su ispunjene sve pretpostavke iz čl 210 ZOO a te da je na strani prvotužene došlo do stjecanja bez osnove jer je umjesto prvotužene kupoprodajnu cijenu stana na temelju kupoprodajnog ugovora između tuženih isplatio prednik tužitelja a od prvotužene nitko više nije potraživao iznos kupoprodajne cijene niti je prvotužena isplatila bilo kakav ...



Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.



Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku


Povratak na sudsku praksu