Polazeći od prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice kao neosnovan ocijenivši da okolnost što drugotuženik nije bio ovlašten prodati sporni stan prvotuženiku sklapanjem ugovora o prodaji predmetnog stana u smislu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo Nar nov br 43 92 jer se radilo o stanu u privatnom vlasništvu nema za posljedicu ništavost tog ugovora sve u smislu odredbe čl 460 Zakona o obveznim odnosima Nar nov br 53 91 i 73 91 dalje ZOO te odredbe čl 103 st 1 i 2 ZOO Odnosno da ugovor o korištenju predmetnog stana sklopljen 27 listopada 1966 između prvotuženika i Stambenog poduzeća P je sklopljen u vrijeme kada je prvotuženik bio nositelj stanarskog prava na stanu a Stambeno poduzeće P njime upravljalo to da tužiteljica i nije dokazala postojanje ugovora o korištenju stana od 27 listopada 1996 zbog čega da je zahtjev ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
