Od gospodina D. Š., primili smo upit o njegovom statusu kao poreznom obvezniku u Republici Hrvatskoj, budući da dohodak od nesamostalnog rada ostvaruje u Bosni i Hercegovini, gdje ima i prebivalište, zatim radi kao savjetnik i zastupnik tvrtki iz Europske unije na području BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Albanije, a državljanin je Republike Hrvatske. Ujedno navodi da bi želio sve ostvarene primitke primati putem svog deviznog računa u banci u Republici Hrvatskoj.
U skladu s člankom 140. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01. – proč. tekst), međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.
Od 1. siječnja 2006. godine Republika Hrvatska primjenjuje sa Bosnom i Hercegovinom Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Nar. nov. – Međunarodni ugovori, broj 2/05; dalje: Ugovor).
Prema članku 4. Ugovora, izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu, koja prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja slične prirode, i također uključuje tu državu, njenu političku jedinicu i lokalnu vlast. Ovaj izraz, međutim, ne uključuje osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi ili imovine koja se u njoj nalazi. Ako je fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:
a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa),
b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,
c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom samo one države čiji je državljanin,
d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.
Budući da iz upita nije jasno da li podnositelj upita ima istovremeno prebivalište i u Republici Hrvatskoj te gdje mu živi obitelj, nemamo dovoljno elemenata za procjenu statusa rezidenta iz članka 4. Ugovora.
U svakom slučaju, za nesamostalni rad, koji prema navodima podnositelja upita isti obavlja u BiH, prema članku 15. Ugovora pravo oporezivanja ima Bosna i Hercegovina kao država ugovornica gdje se rad obavlja.
Moguća je dakle situacija, da je podnositelj upita prema članku 4. citiranog Ugovora hrvatski porezni rezident, a da se porez na dohodak od nesamostalnog rada plaća u Bosni i Hercegovini (kao zemlji izvora), u kojem će mu slučaju, prilikom podnošenja godišnje porezne prijave, prema članku 24. stavak 1. točka a) Ugovora, Hrvatska kao zemlja rezidentnosti odobriti kao odbitak od poreza na dohodak iznos jednak porezu na dohodak plaćenom u BiH.
