Smanjenje porezne osnovice u slučaju nemogućnosti naplate

Obratili ste se u vezi smanjenja porezne osnovice u slučaju nemogućnosti naplate u sljedećim slučajevima.

1. Kako navodite u poslovnim procesima koje primjenjujete definirani su koraci naplate pa se šalju opomene poštom ili elektroničkim poštom, a na idućem računu koji se izdaje korisniku navodi se dug iz prethodnih razdoblja i zahtijeva naplata, dok se za pojedina otvorena potraživanja angažiraju agencije za naplatu potraživanja koje ista pokušavaju naplatiti. S tim u vezi postavljate pitanje može li se slanje opomena, odnosno računa koji sadrži dug iz prethodnih razdoblja čija naplata se zahtijeva te angažiranje agencije za naplatu potraživanja smatrati dokazom da je porezni obveznik poduzeo radnje u svrhu naplate dospjelog potraživanja temeljem kojih je moguć ispravak porezne osnovice.
2. Korisnici imaju mogućnost kupovine uređaja na rate (do 24 rate), a naplata se vrši na mjesečnim računima. Korisniku se izdaje račun na ukupan iznos uređaja koji korisnik otplaćuje tijekom primjerice sljedeća 24 mjeseca. Kada je u takvim slučajevima ostvaren uvjet za umanjenje porezne osnovice, odnosno je li uvjet ostvaren godinu dana nakon dospijeća zadnje rate za ukupan iznos računa.

U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.

Odredbom članka 33. stavaka 8. i 9. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je da se u slučaju nemogućnosti naplate cijelog ili dijela dospjelih potraživanja koja nisu naplaćena dulje od jedne godine porezna osnovica za obavljenu isporuku može umanjiti, pod uvjetom da porezni obveznik koji je obavio isporuku poreznog obveznika kojemu je isporučeno dobro ili obavljena usluga obavijesti o provedenom ispravku.

U slučaju nemogućnosti naplate cijelog ili dijela dospjelih potraživanja koja nisu naplaćena dulje od jedne godine porezni obveznik može provesti umanjenje porezne osnovice u roku od šest mjeseci od dana nastanka prava na umanjenje ako su obavljene radnje pažnjom dobroga gospodarstvenika. Porezni obveznik mora imati dokaze da je poduzeo radnje u svrhu naplate dospjelog potraživanja, osobito da se za dospjela potraživanja vodi ovršni postupak ili su utužena na sudu ili je postignuta nagodba s dužnikom koji nije povezana osoba u smislu članka 33. stavka 13. toga Zakona, ili da na drugi način dokaže da je zahtijevao naplatu potraživanja od svog kupca.

Slijedom navedenog, odredbom članka 33. stavka 9. Zakona o PDV-u dani su primjeri radnji koje mogu biti poduzete u svrhu naplate dospjelog potraživanja, međutim istim nije isključena mogućnost poduzimanja drugih radnji koje nisu taksativno navedene, a kojima je također svrha naplata dospjelog potraživanja. Stoga, svaka dokaziva radnja koju porezni obveznik poduzima u svrhu naplate dospjelog potraživanja, može biti prihvaćena kao dokaz da je porezni obveznik poduzeo radnje u svrhu naplate dospjelog potraživanja.

Zakon o PDV-u propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi porezni obveznik mogao provesti umanjenje porezne osnovice u slučaju nemogućnosti naplate cijelog ili dijela dospjelih potraživanja koja nisu naplaćena dulje od jedne godine, a ne međusobne obveze sudionika u pojedinom poslovnom odnosu. Stoga dospijeće plaćanja kao i utvrđivanje je li potraživanje dospjelo proizlaze iz poslovnog odnosa između isporučitelja i kupca, a ne odredbi Zakona o PDV-u.

Povezani sadržaji:

Povratak na mišljenja