Na upit Odvjetničkog društva Š. i partneri, za službenim tumačenjem poreznog statusa hrvatskog državljanina koji u Republici Hrvatskoj ima stan u vlasništvu, na čijoj adresi ima prijavljeno i prebivalište, a živi i radi u Državi Katar u prosjeku 11 mjeseci godišnje, dok u Republici Hrvatskoj sam uplaćuje doprinose za produženo mirovinsko osiguranje i na taj način ostvaruje pravo na socijalno i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, u nastavku odgovaramo:
Prema članku 3. i 4. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08. i 80/10.) rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište, a ujedno i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću. Nerezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona.
Osnovica poreza na dohodak rezidenta, sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. toga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. toga Zakona.
Odredbama članka 38. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08. i 18/11.) propisano je što se smatra prebivalištem i uobičajenim boravištem. Sukladno tim odredbama, porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, pri čemu boravak u stanu nije obvezan. Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine. Stavkom 2. toga članka propisano je da ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.
U konkretnom slučaju, budući da iz podataka navedenih u upitu proizlazi da je hrvatski državljanin vlasnik stana u Republici Hrvatskoj, te da sam uplaćuje doprinose za produženo mirovinsko osiguranje i na taj način ostvaruje pravo na socijalno i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, iz čega je razvidno da u Kataru boravi samo privremeno, a da mu stan u vlasništvu u Republici Hrvatskoj i dalje služi za trajno stanovanje iako u njemu ne boravi cijelo vrijeme, to u smislu navedenih propisa ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, pa se stoga smatra tuzemnim poreznim obveznikom i u Republici Hrvatskoj podliježe plaćanju poreza na ukupni svjetski dohodak.
