Međunarodnim računovodstvenim standardima, načelima i propisima, osigurava se ispunjenje informacijskih zahtjeva eksternih korisnika o cjelokupnom stanju i rezultatima odnosa poslovnog sustava s okružjem. To nije dostatno internim korisnicima, čiji su zahtjevi vezani za informacije o određenim troškovima, prihodima i internim rezultatima, te s njima povezanim podatcima i informacijama. Kako bi računovodstveni informacijski sustav mogao udovoljiti ovim zahtjevima potrebno je izabrati odgovarajući sustav i metodu obračuna, pri čemu treba uvažavati posebnosti poslovanja, postignuti stupanj razvoja poslovnog sustava, informacijske zahtjeve menadžmenta i razvijenost računovodstvene funkcije, vodeći pritom računa da se u računovodstvu "pojmu troškova pristupa na mnogo različitih načina".
Revalorizacijska pričuva nastala pojedinačnom revalorizacijom dugotrajne imovine iskazuje se u poslovnim knjigama trgovačkog društva kao dio glavnice – kapitala sve dok se ne realizira. Pojedina društva zadržavaju revalorizacijsku pričuvu i kada ta pričuva više nema razloga za postojanje iako bi se trebala transferirati u zadržani dobitak ili dobitak tekućeg razdoblja. S druge strane pojedina društva revalorizaciju dugotrajne imovine iskazuju kao dobitak tekućeg razdoblja.
Može li se revalorizacijska pričuva koristiti kao povećanje temeljnog kapitala, pokriće gubitka ili isplatu dividende, odnosno udjela u dobitku društva jedno je od pitanja koja se u praksi često postavljaju, posebice u kontekstu plaćanja poreza na dobitak.
Djelomice je opisan i problem realizirane revalorizacijske pričuve iz prethodnih godina i način njezina transfera u zadržani dobitak, te poreznih posljedica takvog transfera imajući na umu tri posebna sustava oporezivanja dobitka, tj. od 1994. do 2000., odnosno od 2001. do 2004. i od 2005. nadalje.
Kupnja i prodaja robe u tranzitu za računovođe je jednostavan poslovni događaj, no unatoč tome često se postavljaju pitanja kako takav poslovni događaj evidentirati u knjigovodstvu. Riječ je o nabavi robe koja se ne skladišti nego se izravno isporučuje kupcu. Ponekad se taj posao u cijelosti obavi u inozemstvu. O tome koji su dokumenti pritom potrebni, kakvi porezi se moraju platiti i dr. pročitajte u nastavku članka.
Ulaganje u nekretnine uređivao je MRS 25 – Računovodstvo ulaganja (Nar. nov., br. 39/97.) u toč. 28. do 30., dok je iscrpnu razradu preuzeo novi MRS 40.
Iz određenja ovih standarda može se razumjeti da se nekretnine koje se nabave ili sagrade radi držanja i povećanja bogatstva imateljima udjela (u trgovačkim društvima, investicijskim fondovima, mirovinskim i drugim institucionalnim ulagačima) prikazuju odvojeno u bilanci. Riječ je o nekretninama koje se iznajmljuju i tako s jedne strane donose prihode, a s druge strane putem prirasta tržišne vrijednosti nekretnina (bez obzira na to kako se koriste ili ne koriste) uvećavaju bogatstvo ulagačima.
Ovisno o ulagačima i njihovim poslovnim posebnostima odabire se model vođenja nekretnina po trošku nabave ili prema modelu fer vrijednosti. Postoje, pak, poslovne situacije kad se nekretnine "vraćaju" u dugotrajnu imovinu ako se počnu koristiti za proizvodnu, trgovačku ili administrativnu aktivnost ili na zalihe radi (uređenja i) prodaje. O svemu tome pročitajte u nastavku članka.
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
Budući da je početkom ove godine stupio na snagu novi Zakon o računovodstvu koji je unio neke bitne novosti u računovodstveni sustav, dok su istodobno financijska izvješća za prethodnu (2005.) godinu izrađena sukladno Zakonu koji je prestao vrijediti krajem te godine, postavlja se pitanje o rokovima usvajanja tih financijskih izvješća kao i o obvezi objave odnosno revizije tih financijskih izvješća.
U ovom članku razmatramo upravo ta pitanja. Može se zaključiti da se za 2005. financijska izvješća sastavljaju prema Zakonu koji je vrijedio do kraja 2005., a usvajaju i objavljuju prema propisima koji su na snazi u 2006.
Potkraj prošle i na početku ove godine počela je primjena Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (Nar. nov., br. 97/05. i 115/05.). Odredbama toga Pravilnika posebno su utvrđeni obveznici primjene. Tako su proizvođači i uvoznici obveznici plaćanja naknada za ambalažu, a prodavatelji (pravne i fizičke osobe koje prodaju ili daju potrošaču proizvod u ambalaži, a prodajni im je prostor veći od 200 m2) imaju obvezu prikupljati ambalažu i ambalažni otpad te isplatiti naknade potrošačima za svaku vraćenu bocu za piće (PET, staklena boca za jednokratnu uporabu ili Al i Fe limenke) u svoti od 0,50 kn.
O zakonodavnom okviru razmjene i računovodstvenim promišljanjima u vezi s njom, pisano je u RRiF-u, br. 7/05., str. 48.
Ovom prigodom upozoravamo na sljedeće:
U slučaju da se međusobno razmjenjuju robe ili usluge koje su slične prirode i vrijednosti tada se ne iskazuje prihod1 (primjerice robe slične ulju ili mlijeku), a ako se razmjenjuju robe neslične prirode, tada se prihod iskazuje.
Autor: Nada DREMEL, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.
Evidentiranje refundacije bolovanja iznad 42 dana od strane HZZO-a za razdoblje zaključno sa 31. prosincem 2005. propisano je Uputom o zatvaranju potraživanja od HZZO-a i smanjenju obveze prema državnoj riznici nakon refundacije bolovanja iznad 42 dana i ostalih bolovanja na teret HZZO-a za obveze i potraživanja s danom 31. prosinca 2005., koju objašnjavamo u nastavku.
Na redovitoj mjesečnoj sjednici održanoj 28. do 31. ožujka 2006. IASB je raspravljao o predočavanju financijskih izvještaja, financijskim instrumentima vođenih po fer vrijednosti, zajedničkom poslovanju, troškovima posudbe, poslovnim kombinacijama II., osiguranju, računovodstvenim standardima za mala i srednje velika poduzeća, priznavanju prihoda, konceptualnom okviru standarda, amandmanu na MRS 37, konsolidiranim izvještajima, amandmanima na MRS 1, najmovima, te ostalim, tehničkim pitanjima. U nastavku ukratko iznosimo zaključke o predstavljanju financijskih izvještaja i računovodstvenim standardima za mala i srednje velika poduzeća.
U ovom se članku daje prikaz novih projekata za 2006. godinu koji su namijenjeni malim i srednjim trgovačkim društvima, obrtima, zadrugama, ustanovama, te ostalim gospodarskim subjektima u Republici Hrvatskoj. Dodjela bespovratnih sredstava temelji se na programu Vlade Republike Hrvatske za poticanje malog i srednjeg poduzetništva, te Operativnom planu poticanja malog i srednjeg poduzetništva za 2006.
Jedan od osnovnih zadataka modernih informacijskih sustava jest i automatizirana provedba (često ključnih) poslovnih procesa. U tu se svrhu najčešće koriste transakcijski informacijski sustavi (engl. Transaction Processing Systems – TPS) koji trebaju pružiti neometano, pouzdano i učinkovito odvijanje poslovnih transakcija. Bez obzira na to radi li se o sustavima elektroničkog poslovanja (plaćanja) koji su korisnicima dostupni putem web mjesta, sustavima mobilnog poslovanja koji su korisnicima dostupni putem zaslona mobilnog telefona, ili informacijskim sustavima koji su dostupni samo ovlaštenim unutarnjim korisnicima, svi podatci o poslovnim transakcijama koji su nastali putem bilo kojeg dostupnog kanala poslovanja na kraju se "slijevaju" u odgovarajući transakcijski informacijski sustav koji je onda "odgovoran" za njihovu učinkovitu, pouzdanu i brzu provedbu.
Autori: Doc. dr. sc. Mario SPREMIĆ Tomislav KOSANOVIĆ, dipl. oec.
U časopisu RRiF, br. 3/06. (str. 95.) pisali smo o ovoj temi pod naslovom Lokalna javna infrastruktura u javno-privatnom partnerstvu. U tom je članku isti autor obradio općenit pristup ovoj materiji, koja se u razvijenim zemljama Europe i drugdje u svijetu uspješno primjenjuje dok je u nas primjena javno-privatnog partnerstva tek u začetku. U ovom članku dajemo primjere i modele mogućeg javno-privatnog partnerstva, koji bi mogli pridonijeti učinkovitijem i ekonomičnijem obavljanju javnih poslova poglavito u lokalnim zajednicama. Vrlo zanimljivo kao informacija i vrlo korisno u svrhu praktične primjene i u nas.
Uzbuđenja koja su nastala poslije objave službenog stajališta Ministarstva financija - Porezne uprave u našem časopisu br. 3/06., str. 98. i 99. urodila su novim službenim stajalištem. To je rezultat pregovora Hrvatske udruge poslodavaca i Udruge poslodavaca graditeljstva sa središnjim uredom Porezne uprave, koje su uspjele uvjeriti da je prvotno stajalište iz 1998. glede nastanka obveze poreza na dodanu vrijednost vezano uz ovjeru situacije ispravno i jedino realno u graditeljstvu.
Nadamo se da su ovime završeni problemi koji su bili izraženi u svakodnevnoj praksi i u poreznom nadzoru i da će se na svim razinama poštivati dogovoreno. Ako će se u poreznom nadzoru i dalje postupati u smislu stajališta koje smo opisali u br. 3/06., onda sve ovo nema smisla. O čemu je riječ, potanje u nastavku članka.
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
U članku se iznosi prikaz ustroja i rada tijela poreznog nadzora u Republici Sloveniji. Pritom su kao uzor poslužili porezni sustavi u susjednim europskim državama. Sama reforma porezne uprave i poreznog nadzora provedena je 1996., kad je uspostavljen sada na snazi sustav rada porezne uprave Slovenije i u vezi s time i sam porezni nadzor u obliku porezne kontrole i porezne inspekcije. Usporedbom s dostignućima u radu Porezne uprave u Republici Hrvatskoj, pozitivna iskustva mogu biti zanimljiva za dogradnju i našeg poreznog sustava.
Oporezivanje nekretnina porezom na dodanu vrijednost jedan je od primjera neujednačenosti propisa o porezu na dodanu vrijednost unutar Europske Unije. Osnovni razlog tome je prevelika sloboda koju Šesta smjernica dopušta zemljama članicama u kreiranju nacionalnih pravila. Više o tome pročitajte u nastavku članka.
Oporezivanje proizvoda posebnim porezima (trošarinama, akcizama) u hrvatskom poreznom sustavu zauzima značajno mjesto i to ne samo zbog visokih svota koje opterećuju prodajne cijene, te povećavaju osnovicu za PDV, nego i zbog dosta čestih promjena. Riječ je o proizvodima (naftni derivati, duhanski proizvodi, bezalkoholna pića, pivo, alkohol i alkoholna pića, osobni automobili i ostala motorna vozila, plovila i zrakoplovi, kava i luksuzni proizvodi) koji zauzimaju značajno mjesto u potrošačkoj strukturi hrvatskog stanovništva te je posljedično zajamčen i prihod u Državnom proračunu. Opširnije o načinu obračuna, poreznim obveznicima, plaćanju, izvješćivanju o plaćenom posebnom porezu i drugim posebnostima, pročitajte u nastavku članka.
Autor: Mr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec. i ovl. rač.
Trgovačko društvo može ulagati u drugo društvo radi postizanja dobitka na tim ulaganjima ili radi nekih drugih poslovnih ciljeva. Na ulaganjima u drugo društvo može imati gubitke ili dobitke ovisno o poslovanju društva u kojeg je uložen novac i općim gospodarskim kretanjima. Dobitak ili gubitak provodi se u poslovnim knjigama sukladno računovodstvenim propisima. Dobitak ili gubitak od ulaganja može biti oporeziv ili neoporeziv kod ulagača ovisno o tome je li to dividenda, vrijednosno usklađenje ulaganja ili zarada odnosno gubitak od prodaje ulaganja. Upravo pitanja plaćanja poreza na dobitak kod ulagača predmet su razmatranja ovoga članka u raznim poslovnim kombinacijama.
U hrvatskom gospodarskom sustavu postoji jedan institut zamišljen kao snažan čimbenik privlačenja stranih investicija. To su slobodne zone. Nakana je slobodnih zona omogućiti na jednoj strani jeftiniji način poslovanja za korisnike zone, a na drugoj veće zapošljavanje i porast ulaganja, što je interes države i lokalne zajednice gdje posluje zona. Više o poslovanju nerezidenata u slobodnim zonama pročitajte u nastavku.
U časopisu RRiF, br. 2/06. dali smo napomene u vezi s evidentiranjem nabave i uporabe reprodukcijskog materijala kod samostalnih djelatnosti koje proizlaze iz odredaba čl. 25. Pravilnika o porezu na dohodak i stajališta Ministarstva financija MF Kl.: 410-18/05-01/141 od 19. prosinca 2005. Kako je u praksi takav način evidentiranja zahtijevao dodatno angažiranje poreznih obveznika i otežano praćenje, na prijedlog Hrvatske obrtničke komore, raznih strukovnih udruženja i poreznih obveznika, dano je novo stajalište koje poreznim obveznicima omogućuje jednostavnije evidentiranje nabave i uporabe dobara potrebnih za obavljanje djelatnosti. Novo je mišljenje objavljeno pod istim brojem, ali s datumom od 8. ožujka 2006., te se time staro mišljenje stavlja izvan snage. Tekst mišljenja dajemo u cijelosti u nastavku članka.
Autor: Mr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec. i ovl. rač.
Obveznici plaćanja doprinosa Hrvatskoj obrtničkoj komori su fizičke i pravne osobe, članovi Hrvatske obrtničke komore, sukladno Odluci o obveznicima, osnovici, visini i stopi te načinu i rokovima za plaćanje doprinosa Hrvatskoj obrtničkoj komori (Nar. nov., br. 1/02., 158/02. i 204/03.).
Autor: Mr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec. i ovl. rač.
U ovom članku autor piše o važnosti rizika u financijskom poslovanju svake tvrtke, a posebice financijske institucije. U radu je dan pregled osnovnih vrsta financijskih rizika s posebnim osvrtom na posljedice zanemarivanja upravljanja i mjerenja rizika. Na temelju ankete koju je HNB u kolovozu 2005. proveo među poslovnim bankama doneseni su donekle upozoravajući zaključci o stanju u hrvatskom bankarstvu glede upravljanja i mjerenja rizika. Osnovna funkcija svake banke je upravljanje rizicima a ne njihovo izbjegavanje. Osnovne vrste rizika koje banke preuzimaju na sebe jesu: kreditni, valutni, tržišni, kamatni, likvidnosni te operativni rizik. Banke koje aktivno upravljaju svojim rizicima imaju konkurentsku prednost pred ostalim bankama i drugim konkurentima na financijskom tržištu. Banke koje neadekvatno mjere i upravljaju svojim rizicima izvrgnute su mogućnosti da zbog naglih promjena na tržištu dožive propast.
Za trgovce, a napose za izvoznike, pitanje brze naplate je vrlo bitno jer im ono omogućuje financiranje novih isporuka, a time im se povećava mogućnost zarade. Jedna od mogućnosti da do kupoprodajne cijene dođu i prije nego što im kupac plati, jest da se obrate factorima ili forfaiterima. Istodobno, veza s profesionalnim factorima i forfaiterima, daje izvoznicima mogućnost da se u određenoj mjeri oslobode i rizika naplate od njihovih krajnjih kupaca.
U RRiF-u, br. 3/06. i 4/06. objašnjeni su financijski i računovodstveni aspekti ovih poslova, dok se u ovom broju objašnjavaju pravne pretpostavke tih poslova.
Promijenjeni su neki kolektivni ugovori kojima se uređuje radno pravo službenika i namještenika u javnim službama: Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama i Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje.
Promjene obaju kolektivnih ugovora objavljene su istodobno (Nar. nov., br. 28/06.). Pročitajte koje novosti oni donose.
Autori: Mirela BOIĆ, dipl. iur. Željko STIPIĆ, prof.
Plaća je sastavni dio ugovora o radu kojim se osim osnovne plaće može ugovoriti i stimulativni dio vezan za ostvarene rezultate poslovanja u godini. Taj se dio plaće obično isplaćuje nakon godišnjeg obračuna poslovanja i obračuna poreza na dobitak za određeno porezno razdoblje. To su najčešće menadžerske plaće zaposlenih menadžera koji nisu kapitalno povezani s društvom, odnosno ne posjeduju udjele na temelju kojih bi ostvarivali dobitak već su samo u radnom odnosu u društvu pa na temelju ugovora o radu ili menadžerskog ugovora ostvaruju dio plaće iz dobitka. U ovom članku pišemo o isplati te plaće s računovodstvenog i poreznog motrišta te s motrišta obračuna obveznih doprinosa.
Autor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.
Na 19. sjednici Hrvatskog sabora koja je održana od 1. ožujka 2006. do 12. travnja 2006. raspravljen je niz zakonskih i drugih prijedloga, programa i strategija od kojih posebno izdvajamo skupinu zakona iz područja zdravstva.
Riječ je o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, Zakona o zdravstvenoj zaštiti te prijedlozima Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu.
