Ciljevi Zakona, što ih je navodila prošla Vlada kao razlog za njegovo donošenje, bili su povećanje likvidnosti u gospodarstvu. Bilo je ocijenjeno da zakašnjela plaćanja otežavaju financijsko upravljanje i poslovanje poduzetnika. Međutim, mogu li prekršajno-kaznene odredbe djelovati odgojno ako je poduzetnik već prezadužen pa ne može obavljati plaćanja. Pretpostavka koja polazi od toga da poduzetnici ne žele plaćati je jednostrana i dvojbena, više smo skloni tvrdnji da oni to nisu u mogućnosti jer su financijski iscrpljeni. Zašto, to je pak pitanje za koje će mnogi naći odgovor kako im drugi ne plaćaju. Rjeđe će se spomenuti kako su i sami donosili pogrešne poslovne odluke, kako nisu vodili računa o bonitetu svojih dužnika, itd.
Zakonom je propisan rok plaćanja ako se on ne ugovori (riječ je o odredbama članka 174. iz Zakona o obveznim odnosima koje su unesene u ovaj Zakon, a koje su prestale vrijediti u ZOO-u), zatim se propisuju rokovi na koje se može ugovoriti najduži rok plaćanja, ništetnost ugovaranja zabrane obračuna i plaćanja zatezne kamate, ali i novčane kazne za neispunjenje obveza iz rokova plaćanja.
Također je bitno spomenuti da se sklopljeni ugovori o kupoprodajama do 31. prosinca 2011. primjenjuju sve dok ih ugovorne strane drže na snazi.
O svemu detaljnije pročitajte u RRiF br. 1/12. str. 267. i dalje te u RRiF br. 12/11., str. 140. i dalje.
