Predloženo rješenje porezne olakšice u izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit ocjenjujemo kao manje dobar način na koji se to ostvaruje, no sve u svemu bolje i to nego bez toga.
Prva primjena bila bi kod sastavljanja godišnje prijave poreza na dobitak za 2012., dakle u 2013. godini, a koja bi omogućavala smanjenje porezne osnovice „za iznos ostvarene dobiti kojom se povećava temeljni kapital društva sukladno posebnim propisima“. Ta olakšica može se ostvariti s pomakom od jedne godine, no u praksi će proteći i nekoliko godina da bi se akumuliralo dobitaka radi upisivanja dokapitalizacije. Kod dioničkih društava trebat će još i više godina jer je postupak iznimno složen.
Taj posebni propis je Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o sudskom registru koji pretpostavljaju postupak upisa povećanja kapitala „iz pričuva kapitala“. Tom povećanju prethodi odluka skupštine društva, revizija dokapitalizacije, izmjena temeljnog akta (statuta – društvenog ugovora) od strane skupštine društva – sve ovjereno kod javnog bilježnika, uz uplatu pristojbi trgovačkom sudu i javne objave u Narodnim novinama.
Trošak ovakve olakšice je znatan, no ono što je najlošije jest učinak koji se ostvaruje samo pod uvjetom da društvo ostvaruje visoke dobitke iz kojih može „reinvestirati“. Kako poduzetnici u pravilu za investicije koriste kredite banaka ili zajmove drugih pravnih ili fizičkih osoba, trošak investicijskog ulaganja neće se naći nikada kao svota poticaja porezne olakšice. Brže i bolje rješenje bi bilo da se ostvarena (realizirana) investicija priznaje kao porezna olakšica. Još bolje rješenje bi bilo da se kao porezna olakšica prizna namjeravana (planirana) investicija na temelju investicijskog elaborata. Početak investicije je najkritičniji dio kad bi porezna olakšica imala najveći učinak – poticaj. Takva praksa je u Njemačkoj.
Ovakvo predloženo rješenje je neprirodno jer se u praksi razvijenih zemalja ne registrira povećanje kapitala nego se dobitci zadržavaju i raspoređuju u pričuve u dijelu kojim se financira razvoj poduzeća. Stoga ne bi trebalo poreznu olakšicu uvjetovati povećanjem temeljnog kapitala nego zadržavanjem dobitka za tu namjenu (na posebnom kontu). Ako bi tko to zlorabio, trebalo bi predvidjeti visoke porezne nadoknade. Dominantnu ulogu u tom razvoju ima kredit. Predloženo rješenje ne utječe na trenutno investiranje i ne potiče gospodarstvo na veću dinamiku ulaganja u investicijsku imovinu.
