Registriranje za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj

Datum: 03.05.2016, Utorak
Klasa: 410-19/15-01/342
Davatelj: Porezna uprava

      ​Elektroničkim putem dostavili ste upit u kojem navodite da trebate obaviti usluge poslovnom subjektu iz Republike Hrvatske, međutim, navodite da niste sigurni trebate li se registrirati za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj ili to treba učiniti primatelj Vaših usluga. U upitu također navodite da je primatelj Vaših usluga porezni obveznik sa sjedištem u Zagrebu te za potrebe davanja mišljenja navodite i OIB poreznog obveznika.
      Na postavljeno pitanje nastavno odgovaramo.
      Obzirom da u upitu nije navedeno o kakvoj vrsti usluge se radi napominjemo da se ne možemo sa sigurnošću očitovati te na postavljeni upit odgovaramo načelno.
      Naime, odredbama članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da se mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.
       Mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto u kojem porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište, sukladno odredbama članka 17. stavka 2. Zakona. Ako te usluge obavlja stalna poslovna jedinica poreznog obveznika koja je u mjestu različitom od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika koji obavlja usluge.
      Odredbama članka 77. stavka 5. točke a) Zakona propisano je da će Porezna uprava dodijeliti PDV identifikacijski broj svakom poreznom obvezniku koji na području Republike Hrvatske obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim poreznom obvezniku iz članka 6. stavka 4. Zakona i poreznom obvezniku koji obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili usluga u skladu s člankom 75. stavcima 1. točkama 3., 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. Zakona.
       Prema navedenom, porezni obveznik sa sjedištem u drugoj državi članici ne mora se registrirati za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj, osim u posebnim slučajevima propisanim Zakonom, ukoliko navedenu uslugu obavlja drugom poreznom obvezniku. Međutim, ukoliko porezni obveznik iz druge države članice takvu uslugu obavlja fizičkim osobama mora se registrirati za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj.        
       Napominjemo također da je odredbama članka 126. stavka 1. Zakona propisano da ako je prema članku 75. Zakona PDV obvezan platiti porezni obveznik koji u tuzemstvu nema sjedište, ali ima sjedište u drugoj državi članici, taj porezni obveznik može imenovati poreznog zastupnika kao osobu koja je obvezna platiti PDV.
      Što se tiče dodjele PDV identifikacijskog broja hrvatskim poreznim obveznicima odredbama članka 77. stavka 1. Zakona propisano je da se svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora prijaviti u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini prešla iznos od 230.000,00 kuna. Porezni obveznik koji obavlja transakcije unutar Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) obvezan je od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja na propisanom obrascu. Porezni obveznik obvezan je Poreznoj upravi prijaviti svaku promjenu ili prestanak obavljanja djelatnosti.
      Stoga, hrvatski porezni obveznici koji posluju na zajedničkom tržištu EU moraju imati PDV identifikacijski broj koji se sastoji od osobnog identifikacijskog broja koji ima 11 znamenaka (OIB) i predznaka »HR«.
      Napominjemo, međutim, da je odredbama članka 18. stavka 2. Provedbene Uredbe Vijeća Europske Unije broj 282/2011 propisano da dobavljač, osim ako ne raspolaže drukčijim saznanjima, može smatrati da korisnik osnovan u Zajednici nije porezni obveznik kada može dokazati da mu korisnik nije dostavio svoj identifikacijski broj obveznika PDV-a.
      Porezna uprava, Središnji ured, u vezi dodjele PDV ID broja za porezne obveznike iz država članica Europske unije objavio je dokument koji je dostupan ovdje
      Napominjemo, također, da provjeru valjanosti PDV identifikacijskog broja poreznog obveznika iz Republike Hrvatske možete izvršiti preko internetske stranice Europske komisije ovdje ili putem Vaše Porezne uprave.
 

Povratak na mišljenja