Zaprimili smo Vaš upit da li razmjena osobnih stvari na „buvljaku“ (rabljena obuća, odjeća, torbe, bižuterija, parfemi, sportska oprema, naočale, šeširi, modni dodaci, mobiteli, gadgetsi, punjači za mobitele, knjige, DVD-i, CD-i, home decor i stuff, rukotvorine, home made kozmetika i slično) koja se obavlja u prostorijama pojedinih udruga (primjerice u prostorijama udruge Zelena akcija) podliježe oporezivanju sukladno poreznim propisima. U upitu je navedeno da se radi o dobrima manje vrijednosti (vrijednost dobara ne prelazi nekoliko stotina kuna) koja razmjenjuju članovi navedene i drugih udruga, kao i drugi građani, čija ukupna vrijednost godišnje ne prelazi par tisuća kuna po fizičkoj osobi, koja sudjeluje na događanjima.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku, po pojedinim vrstama poreza.
I. Porez na darove plaća se na pokretnine ako im je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000,00 kuna na dan utvrđivanja porezne obveze i to samo ako se na darovane pokretnine ne plaća PDV. Predmetni porez se plaća i ako se pokretnine steknu po drugoj osnovi ali bez naknade, sve sukladno člancima 6. do 16. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, broj: 117/93, 33/00, 73/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/03, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14). Kako se zamjena sukladno pravilima iz Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) smatra naplatnim a ne besplatnim pravnim poslom, te kako je riječ o predmetima male vrijednosti, na konkretne odnose iz upita nema mjesta primjeni odredaba Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
II. Predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je sukladno odredbama članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon) isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske Unije te uvoz dobara.
Sukladno odredbama članka 6. stavaka 1. i 2. Zakona porezni obveznik u smislu Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Gospodarska djelatnost je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.
Člankom 15. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14 i 130/15) propisano je da ako pri isporuci naknada nije novčana, već u isporuci drugog dobra ili obavljenoj usluzi, radi se o razmjeni. Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, kod svakog isporučitelja.
Člankom 90. stavkom 1. i 2. Zakona propisano je da se „malim poreznim obveznikom“ smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230.000,00 kuna. Porezni obveznik oslobođen je plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.
Članak 39. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) propisuje da je poduzetnik u smislu toga Zakona svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi. Gospodarskom djelatnošću smatra se razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi.
Nadalje, važno je istaknuti da je Zakonom o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine, broj 61/11) propisano, između ostalog, što se smatra obavljanjem neregistrirane djelatnosti, upravne mjere te prekršajnopravne sankcije za osobe koje ih obavljaju, čije je provođenje u nadležnosti Carinske uprave.
Obzirom na navedeno mišljenja smo da se u slučaju kada građani na „buvljaku“ razmjenjuju osobne rabljene stvari (svoju rabljenu obuću, odjeću, torbe, bižuteriju, parfeme, sportsku opremu, naočale, šešire, modne dodatke, mobitele, gadgetse, punjače za mobitele, knjige, DVD-e, CD-e, home decor i stuff i slično) ne radi o obavljanju gospodarske djelatnosti koja se oporezuje PDV-om.
Međutim, što se tiče razmjene rukotvorina, home made kozmetike i drugih dobara koja su građani učesnici razmjene proizveli, mišljenja smo da se u tom slučaju radi o obavljanju gospodarske djelatnosti koja je predmet oporezivanja PDV-om za čije obavljanje se ti građani trebaju registrirati kod nadležnih tijela.
Također je važno istaknuti da se o obavljanju gospodarske djelatnosti koja je predmet oporezivanja PDV-om i koju građanin mora registrirati radi u slučaju kada građanin nabavlja dobra radi daljnje prodaje, odnosno razmjene, a ne za svoje osobne potrebe. S tim u vezi napominjemo da ukoliko porezni obveznik u okviru gospodarske djelatnosti u tekućoj kalendarskoj godini ostvari vrijednost isporuka dobara i usluga u iznosu većem od 230.000,00 kuna postaje obveznik PDV-a te je obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja sljedeće godine sukladno odredbama članka 77. stavka 1. Zakona.
III. Člankom 9. stavkom 2. točkom 2.4. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH – 120/13, 125/13, 148/13, Odluka USRH – 83/14 i 143/14 – u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se dohotkom ne smatraju primici od otuđenja osobne imovine, osim imovine iz članka 27.a toga Zakona.
Odredbom članka 9. stavka 4. Zakona propisano je da se primici iz stavka 2. i 3. toga članka smatraju oporezivim dohotkom, ako su u svezi s ostvarivanjem dohotka iz članka 5. stavka 2. toga Zakona.
Isto tako, primici ostvareni od otuđenja osobne imovine smatraju se poslovnim primicima od samostalne djelatnosti ako se prodaja obavlja kontinuirano, odnosno ako se naziru elementi samostalnosti, trajnosti s namjerom ostvarivanja dohotka/dobiti ili ako je to osnovna djelatnost poreznog obveznika.
Slijedom navedenog, primici od otuđenja osobne imovine smatraju se primicima koji ne podliježu obračunu, obustavi i uplati predujma poreza na dohodak i možebitnog prireza porezu na dohodak pod uvjetom da nisu u svezi s gospodarstvenom djelatnošću odnosno pod uvjetom da se ne naziru elementi samostalnosti, trajnosti s namjerom ostvarivanja dohotka ili dobiti te da se ne radi o osnovnoj djelatnosti poreznog obveznika.
