Povodom vašeg akta pod gornjim brojem kojim na općenitoj osnovi, bez postojanja konkretnog slučaja, tražite tumačenje propisa o trošarinama u dijelu koji se odnosi na mogućnost priznavanja gubitaka trošarinske robe koji mogu nastati tijekom skladištenja i prijevoza proizvoda (kaliranje, lom, kvar i rastep), a za koje ne nastaje obveza obračunavanja trošarine, pri tome iznoseći dvojbu o načinu iskazivanja gubitaka na mjesečnoj odnosno godišnjoj razini, uz napomenu o nemogućnosti njihovog iskazivanja na godišnjoj razini u aplikaciji mjesečno izvješće, u nastavku dajemo odgovor kako slijedi:
Člankom 4. stavak 1. Pravilnika o trošarinama (Nar. nov., br. 1/10.) među ostalim je propisano da se trošarina ne obračunava na gubitke ili manjkove trošarinskih proizvoda nastale za vrijeme odgode plaćanja trošarine za koje ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, odnosno oslobođeni korisnik trošarinskih proizvoda dokaže da je gubitak ili manjak neodvojivo povezan s osobinama proizvoda nastao tijekom skladištenja i prijevoza trošarinskih proizvoda.
Nadalje, stavak 3. istog članka propisuje da gubici ili manjkovi trošarinskih proizvoda nastali tijekom skladištenja i prijevoza proizvoda, koji s obzirom na osobine proizvoda nastaju kaliranjem, lomom, kvarom, ili rastepom smatraju se porezno priznatim gubitkom ili manjkom do visine određene u Prilogu 2. Pravilnika o trošarinama.
Stavak 4. istog članka propisuje da se gubici mogu utvrđivati neposredno nakon nastajanja odnosno godišnjim popisom (inventurom) zaliha proizvoda ili u kraćim rokovima ako se provodi popis zaliha proizvoda i tijekom poslovne godine. Slijedom toga, obveza trošarinskog obveznika jest da dokaže vjerodostojnost nastalog gubitka te stvarni gubitak dokumentira odgovarajućim ispravama kojima je evidentiran nastali događaj. Shodno tome u članku 4. stavku 5. Pravilnika o trošarinama određeno je da takve gubitke ili manjkove utvrđuje trošarinski obveznik i o tome sastavlja zapisnik kojeg je obvezan dostaviti nadležnoj carinarnici u roku od pet dana od sastavljanja.
Imajući u vidu naprijed izložene odredbe propisa, postupanje u okvirima tih propisa s jedne strane te istovremeno postupanje u okružju legalnog i ekonomičnog poslovanja s druge strane, podrazumijeva i zahtjeva da se gubitak trošarinske robe koji nastane tijekom skladištenja i prijevoza zapisnički evidentira i kao takav prikazuje u mjesečnom izvješću za mjesec kada je utvrđen, kao neoporezivi dio, što svoju osnovu ima kako u obvezi točnog iskazivanja zaliha u robnom knjigovodstvu trošarinskih proizvoda tako i u odnosu na korištenje zakonske mogućnosti oslobođenja od plaćanja trošarina.
Slijedom svega navedenog, zaključno napominjemo sljedeće: osnova za priznavanje gubitaka ili manjkova trošarinskih proizvoda nastalih tijekom skladištenja i prijevoza, koji s obzirom na osobine proizvoda nastaju temeljem stvarnih događanja kao što su kaliranje, lom, kvar, ili rastep, je zapisnik koji je sastavljen u trenutku kada se ti gubici odnosno manjkovi utvrde i u propisanom roku dostavljen carinarnici.
Pri tome se i njihovo priznavanje odnosi na otpremljene oporezive i neoporezive količine u određenom vremenskom razdoblju, a nikada se ne priznaju automatski u visini dopuštenoj Pravilnikom o trošarinama. Iz navedenog se vrlo upitnik ukazuje slučaj pojavljivanja iskazivanja gubitaka ili manjkova na način opisan u hipotetskom primjeru iz vašeg dopisa, odnosno isti se svakako ne bi smio dogoditi, međutim, ukoliko bi određeni trošarinski obveznik podnio takvo izvješće na „godišnjoj razini“ o istome je potrebno obavijestiti Odjel za nadzor, sa preporukom za provođenje nadzora imajući u vidu gore navedene odredbe propisa.
