Primjena srednjeg tečaja na ugovore u kojima je utvrđena naknada u stranoj valuti

      Banka iz dostavnog popisa u svojem redovnom poslovanju koristi ugovore s valutnom klauzulom što znači da je naknada utvrđena u stranoj valuti, ali se prilikom fakturiranja za preračun u kune koristi srednji ili prodajni tečaj Banke. Obzirom da je odredbom čl. 36. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. i 99/13. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: Zakon) propisana obveza primjene srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke postavljeno je pitanje da li se ta obveza odnosi na sve ugovore u kojima je naknada ugovorena u stranoj valuti.
      
      U slučaju kada su elementi za utvrđivanje porezne osnovice, osim pri uvozu dobara, utvrđeni u stranoj valuti, za preračun u kune koristi se srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan nastanka obveze obračuna PDV-a što je propisano čl. 36. st. 2. Zakona.
      
      Odredba o primjeni srednjeg tečaj Hrvatske narodne banke propisana je za sve slučajeve u kojima su elementi za utvrđivanje porezne osnovice utvrđeni u stranoj valuti. Prema tome Banka je obvezna na sve ugovore u kojima je naknada utvrđena u stranoj valuti prilikom preračuna u kune koristiti srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan nastanke obveze za obračun PDV-a.
 

Povratak na mišljenja