Društvo R. Leasing obratilo se u vezi obračuna poreza na dodanu vrijednost u slučajevima kada davatelj leasinga izdaje račun korisniku financijskog leasinga za rabljeno vozilo za koje nije bio moguć odbitak pretporeza po računu dobavljača. U trgovini rabljenim vozilima kao prodavatelji rabljenih vozila koji ne izdaju račune temeljem kojih se može odbiti porez na dodanu vrijednost pojavljuju se fizičke osobe koje nisu poduzetnici i nisu upisani u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, pravne osobe koje primjenjuju poseban postupak oporezivanja marže te pravne osobe koje prodaju osobno vozilo za koje nisu mogle koristiti odbitak poreza na dodanu vrijednost. Kod ugovora o financijskom leasingu davatelj leasinga na početku leasinga zaračunava ukupnu vrijednost predmeta leasinga primatelju leasinga. Nadalje u upitu se navodi da prema odredbama Zakona o leasingu (Nar. nov., br. 135/06.) posao leasinga nije trgovina, niti se obračunava marža stoga je postavljeno pitanje obračuna poreza na dodanu vrijednost u slučajevima gdje je predmet leasinga rabljeno dobro na koje se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže odnosno kada se predmet leasinga nabavlja od pravnih ili fizičkih osoba koje ne iskazuju porez na dodanu vrijednost na svojim računima.
Porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i slično) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnošću što je propisano odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. - 22/12., dalje: Zakon).
Odredbom članka 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09. - 64/12.) propisano je da se isporukom dobara smatra predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu dobara odnosno leasingu na određeno vrijeme ili o prodaji dobara uz odgodu plaćanja, koji određuje da se vlasništvo nad tim dobrima stječe najkasnije nakon plaćanja zadnjeg obroka. Omogućavanje raspolaganja dobrima je pretežito činjenične naravi i obično je, ali ne i nužno povezano s prijenosom vlasničkih prava u imovinsko pravnom smislu. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarnog vlasništva nad dobrom.
Prema odredbi članka 45. stavka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kod financijskog leasinga ili najma predmeta dugotrajne imovine, kod kojeg primatelj leasinga snosi troškove amortizacije i može steći pravo vlasništva nad tim predmetom, porezna obveza za ukupnu vrijednost leasinga ili najma nastaje istekom obračunskog razdoblja u kome je isporučeno dobro – predmet najma. Kod operativnog leasinga ili najma kod kojeg davatelj leasinga snosi troškove amortizacije predmeta leasinga i primatelj leasinga nema opciju kupnje, porezna obveza nastaje za dio najamnine koji se odnosi na obračunsko razdoblje odnosno u visini jedne mjesečne rate. Ako rate nisu utvrđene za obračunska razdoblja već za neka druga razdoblja, preračunavaju se za obračunska razdoblja.
Nadalje, člancima 22.a do 22.h Zakona propisan je posebni postupak oporezivanja marže koji mogu primjenjivati poduzetnici (preprodavatelji), ali samo ako u okviru svoje djelatnosti preprodaju rabljena motorna vozila nabavljena radi preprodaje, za koja pri nabavi nisu mogli odbiti porez na dodanu vrijednost kao pretporez, odnosno propisano je postupanje u postupku oporezivanja marže za rabljena dobra u koja spadaju upotrebljavani osobni automobili, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplovi.
Preprodavatelj ne mora primijeniti taj postupak, već može sukladno članku 22.e stavku 1. Zakona primijeniti redovni postupak oporezivanja za bilo koju isporuku dobara za koju je propisan posebni postupak oporezivanja marže, pa u slučaju ako rabljeno motorno vozilo prodaje poduzetniku koji je u sustavu poreza na dodanu vrijednost, a ne primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže, na računu je obvezan iskazati porez na dodanu vrijednost po stopi 25%.
Porezna osnovica pri oporezivanju marže je razlika između nabavne i prodajne cijene umanjena za iznos poreza na dodanu vrijednost koji je sadržaj u toj marži.
Poduzetnik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže nema pravo na odbitak pretporeza, a na računima ne smije iskazivati iznos poreza na dodanu vrijednost kako je propisano člankom 22.h Zakona, ali je obvezan voditi odvojene evidencije za postupak oporezivanja marže i za redovan postupak oporezivanja.
Napominjemo da se financijski leasing u smislu odredbi Zakona i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost smatra isporukom dobara za koju obveza poreza na dodanu vrijednost nastaje istekom obračunskog razdoblja u kome je isporučeno dobro – predmet najma.
Prema tome smatramo da prema odredbama Zakona nema prepreke da leasing društvo primijeni poseban postupak oporezivanja marže propisan odredbama članka 22.a do 22.h Zakona kod davanja u financijski leasing rabljenih vozila pri čijoj nabavi nije moglo koristiti pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost jer je isporučitelj bio fizička osoba koja nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, preprodavatelj ili porezni obveznik koji nije imao pravo na odbitak pretporeza pri nabavi tog vozila.
Međutim napominjemo, ako prodavatelj primijeni redovni postupak oporezivanja za isporuku rabljenog vozila koje isporučuje drugom poduzetniku obvezniku poreza na dodanu vrijednost tada je obvezan obračunati porez na dodanu vrijednost po stopi 25% na ukupnu vrijednost rabljenog vozila. U tom slučaju leasing društvo imalo bi pravo na odbitak obračunskog poreza na dodanu vrijednost, te bi prilikom davanja tog rabljenog vozila u financijski leasing obračunalo porez na dodanu vrijednost na ukupnu vrijednost financijskog leasinga odnosno obavljene isporuke.
