Primili smo upit od „C“ d.o.o. iz Zagreba u svezi utvrđivanja obveze poreza na dobit kod poreznog obveznika „P“ Zagreb. U upitu se navodi da je djelatnost poreznog obveznika „P“ otkup potraživanja i to uglavnom dospjelih, međutim navodi se da porezni obveznik nije u mogućnosti prilikom utvrđivanje obveze poreza na dobit primijeniti odredbe Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja (Nar. nov., br. 30/08., 4/09. i 58/11; dalje: HSFI) broj 9. – Financijska imovina, koji propisuje da se takva imovina mjeri po amortiziranom trošku i Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08. i 80/10.) koji navodi da se rashodi smanjenja financijske imovine priznaju u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor.
Prema članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
Članak 10. stavak 1. Zakona o porezu na dobit propisuje da se rashodi smanjenja vrijednosti zaliha i financijske imovine priznaju u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena.
U svezi načina vođenja poslovnih knjiga Zakona o porezu na dobit člankom 33. stavkom 1. propisuje da se poreza osnovica utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se stavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako taj Zakon ne određuje drukčije.
Sukladno članku 33. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09. i 123/10.) nerealizirani dobici ili gubici od vrijednosnog usklađenja financijske imovine isključuju se iz porezne osnovice u skladu s odredbom članka 6. stavak 1. točka 2. i članka 7. stavak 1. točka 1. zakona o porezu na dobit, osim u slučaju iz članka 13. stavak 3. toga Pravilnika. Porezni obveznik dužan je voditi analitičku evidenciju svoje financijske imovine po vrsti ulaganja i njihovoj početnoj vrijednosti, te po svim realiziranim i nerealiziranim promjenama. Nije dopušteno kompenziranje povećanja i smanjenja za različite vrste ulaganja.
Prema HSFI 9 – Financijska imovina, amortizirani trošak financijske imovine je iznos po kojem je financijska imovina mjerena pri početnom priznavanju, umanjen za iznos otplate glavnice, uvećan ili umanjen za kumulativnu amortizaciju primjenom metode efektivne kamatne stope za svaku razliku između početnog iznosa i iznosa po dospijeću, te umanjen za sva smanjenja (izravna ili kroz račun ispravka vrijednosti) zbog umanjenja vrijednosti ili nemogućnosti naplate.
Slijedom navedenoga, propisi o porezu na dobit pretpostavljaju vođenje poslovnih knjiga sukladno računovodstvenim propisima odnosno računovodstvenim standardima što je iznimno važno i drugim korisnicima financijskih izvještaja, odnosno članovima društva, dioničarima i vjerovnicima, dok je utvrđivanje godišnje obveze poreza na dobit uz određena umanjenja i uvećanja računovodstvene dobiti propisano Zakonom o porezu na dobit. Stoga ne uočavamo zapreku u Zakonu o porezu na dobit da porezni obveznik P financijsku imovinu u poslovnim knjigama mjeri sukladno HSFI 9. Međutim prilikom utvrđivanja obveze poreza na dobit primjenjuju se odredbe Zakona o porezu na dobit, odnosno kada se radi o financijskoj imovini članak 5. i članak 10. Zakona o porezu na dobit.
