Podnositelj upita iz dostavnog dopisa zatražio je tumačenje o primjeni odredbi Općeg poreznog zakona koje se odnose na pravni institut porezne tajne. U predmetnom upitu u bitnom se navodi kako je novelom Zakona o parničnom postupku unesena odredba sadržana u članku 221.b, a koja daje mogućnost da sud po službenoj dužnosti zatraži od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koju je utužio na temelju vjerodostojne isprave. Odredba daje mogućnost prvenstveno stranci pribaviti taj podatak od Porezne uprave, a iznimno podatak može zatražiti i sud po službenoj dužnosti. Moli se tumačenje o načinu i mogućnostima ostvarivanja praktične primjene zakonske odredbe iz članka 221.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno je li davanje takve informacije obuhvaćeno poreznom tajnom u smislu članka 8. Općeg poreznog zakona?
U nastavku odgovaramo na postavljeno pitanje.
Opći porezni zakon (Narodne novine broj 115/16, dalje u tekstu: OPZ) predstavlja zajedničku osnovicu sustava poreznog prava Republike Hrvatske. Naime, OPZ pravni je instrument što uređuje sve bitne značajke porezno-pravnog odnosa, tj, prava i obveze sudionika u tome odnosu (poreznih tijela i poreznih obveznika) i postupovne odredbe u pogledu njihova provođenja. OPZ na jedinstven način uređuje opća pitanja u oblasti poreza i javnih davanja i čini, dakle, zajedničku osnovicu za sve posebne zakone toga područja. Prvim člancima OPZ-a propisana su temeljna načela poreznih postupaka pa tako OPZ sadrži i odredbu članka 8. kojom je uređen pravni institut porezne tajne. Porezna tajna je pravni institut koji se primjenjuje kao pravilo u poreznom postupku. To pravilo ima i svoje iznimke. Zakonskom odredbom članka 8. propisuje se koji se podaci smatraju poreznom tajnom, koje osobe su dužne paziti na institut porezne tajne te kada prilikom iznošenja podataka nije povrijeđen institut čuvanja porezne tajne.
Dakle, sukladno odredbama članka 8. stavka 1. OPZ-a, porezno tijelo dužno je kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže. Navedenom odredbom jasno je definiran pojam porezne tajne na način da se poreznom tajnom smatraju svi podaci koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te svi drugi podaci u vezi s poreznim postupkom kojima porezno tijelo raspolaže. Iz navedene odredbe proizlazi da su svi podaci iz poreznog postupka porezna tajna, neovisno o tome je li ih sam porezni obveznik prijavio ili iznio tijekom postupka ili ih je saznalo porezno tijelo.
Nadalje, OPZ sadrži i odredbu koja propisuje koji podaci se ne smatraju poreznom tajnom pa tako člankom 8. stavkom 5. taksativno je navedeno u kojim pravnim situacijama se smatra da prilikom iznošenja podataka iz poreznog postupka nije povrijeđen institut porezne tajne. Nadalje, uz ostalo, člankom 8. stavkom 5. točkom 3. OPZ-a propisano je da obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena ako se iznose podaci tijekom poreznog, prekršajnog ili sudskog postupka.
Zaključno, podaci o korištenju prava na odbitak pretporeza, koji se odnose na pojedinog poreznog obveznika, ovdje tuženika, predstavljaju podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te proizlazi zaključak da se radi o podacima iz članka 8. stavka 1. OPZ-a koje je porezno tijelo dužno čuvati kao poreznu tajnu i pri tome nije od značaja činjenica što je poslovna transakcija, temeljem koje je izdan račun, poznata objema stranama. Međutim, slijedom navedenoga, uz primjenu navedenih zakonskih odredbi, Porezna uprava (nadležna Ispostava) dostaviti će podatke temeljem zahtjeva suda pred kojim se vodi sudski postupak budući se u tom slučaju radi o podacima iz članka 8. stavka 5. točke 3. OPZ-a.
