U stručnoj literaturi pojavio se model primitka u naravi s osnove uporabe osobnog automobila prema kojemu se ½ obračunava (preračunava) na bruto plaću a ½ se odbija od plaće zaposlenika.
Je li to u skladu s namjerom zakonodavca?
U propisima o porezu na dohodak plaćom se smatra svaki primitak u novcu ili u naravi koji radnik primi za svoj rad. Kada je riječ o plaći u naravi smatra se da je to dio plaće koji bi radnik potrošio kupnjom određenog predmeta ili usluge pa je razumljivo da i na taj primitak treba prije uporabe platiti porez na dohodak i pripadajuće doprinose odnosno izračunati koliko bi taj primitak iznosio u bruto svoti. U pravilu je polazna veličina tržišna vrijednost proizvoda ili usluge koju bi radnik platio na tržištu. Utvrđivanje tih vrijednosti prilikom korištenja osobnih automobila uređeno je Pravilnikom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05. do 137/11.), prema kojem se ta vrijednost ne utvrđuje po tržnoj vrijednosti najma već na točno propisani način, i to u visini 1% nabavne vrijednosti automobila, ili prema stvarnom opsegu korištenja automobila pri čemu je polazna veličina 2 kune po prijeđenom kilometru, ili ako je riječ o automobilu u operativnom lizingu u visini 20% računa za najam. Porezna logika je u tome da se porezne obveze podmire plaćanjem poreza na dohodak i pripadajućih doprinosa iz i na taj primitak, te na sveukupno dodaje se i PDV.
Ukupno uzevši u obzir porezno-pravnu narav primitka u naravi, ne može se smatrati jednim dijelom najmom ako radnik podmiruje korištenje automobila (npr. ½), a poseban problem postaje obustava iz njegove plaće. Naime, Zakon o radu ne daje mogućnost izravne obustave ili prijeboja tražbine što ga društvo ima prema radniku bez suglasnosti zaposlenika. S druge pak strane postavlja se pitanje je li ispunjena zakonska norma o plaći u naravi s osnove naknade za uporabu automobila kad dio naknade ne povećava plaću (manja je svota poreza i doprinosa). Zakon o porezu na dohodak (čl. 16., st., 3., toč. 5. Pravilnika o porezu na dohodak) ne predviđa mogućnost smanjenja propisane svote za ovaj primitak.
Treće, ako društvo daje u najam osobne automobile (registracija djelatnosti, itd.), tada dolazi do „miješanja“ porezno-radno-pravnih prava i obveza koje ovu varijantu čine problematičnom za poslodavca. Najam automobila radnicima (uz naknadu) ili drugim osobama trebalo bi naplaćivati prema tržišnim cijenama te kategorije automobila. U tom slučaju PDV treba računati od tržišne cijene najma, ako je korišten pretporez pri nabavi automobila. Tome treba dodati da u slučaju izostanka zaračunavanja tržišne cijene korištenja automobila izostaje i priznavanje prihoda tj. iskazivanje dobitka, a time i plaćanje poreza na dobit.
Detaljnije o davanju osobnog automobila na korištenje zaposlenicima i o utvrđivanju plaće u naravi pročitajte u RRiF br. 4/2012.
