Prijenos porezne obveze u poslovanju s otpadom

Datum: 05.04.2016, Utorak
Klasa: 410-19/15-01/126
Davatelj: Porezna uprava

Podnositelj upita iz dostavnog popisa obratio nam se sa pitanjem u vezi prijenosa porezne obveze kod isporuke sirove kože. Podnositelj upita navodi da se problem odnosi na trgovačko društvo koje obavlja djelatnost trgovine sirovom kožom i proizvodnje štavljenih koža. Navodi se nadalje da trgovačko društvo u okviru djelatnosti otkupljuje sirovu kožu od klaonica te da je koža obrađena sukladno pravilima struke po pitanju naziva, klasifikacije i količine. Obzirom na navedeno podnositelj upita navodi da se ne radi o industrijskom otpadu koji nastaje kod obrezivanja koža i koji bi se odvozio iz klaonice kao otpad, već o proizvodu koji se može klasificirati kao i svaki drugi proizvod klaonice. Slijedom navedenog upućeno je pitanje kako treba obračunati PDV-a odnosno primjenjuje li se prijenos porezne obveze na kupca temeljem odredbi članka 75. stavak 3. Zakona o PDV-u u sljedećim slučajevima:

1. U slučaju kada sirovu kožu isporučuje klaonica;

2. U slučaju kada sirovu kožu isporučuje trgovac kožom, uz napomenu da se koža nabavlja za daljnju prodaju i prodaje u neprerađenom stanju?

Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.

Odredbama članka 75. stavka 3. točke b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13 – Rješenje USRH, 148/13, 153/13 – Rješenje USRH i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon) porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti PDV kada mu se obave isporuke rabljenog materijala i onoga koji se u istom stanju ne može ponovno upotrijebiti, otpada, industrijskog i neindustrijskog otpada, reciklažnog otpada, djelomično obrađenog otpada, te dobara i usluga koje pravilnikom propisuje ministar financija.

Prema odredbama članka 152. stavka 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, i 130/15, dalje u tekstu: Pravilnik) isporukom rabljenog materijala i onoga koji se u istom stanju ne može ponovo upotrijebiti već se kao takav koristi kao sirovina u proizvodnji drugih proizvoda ali je izgubio svoju prvobitnu funkciju, kvalitetu, izgled i slično te otpada, industrijskog i neindustrijskog otpada, reciklažnog otpada i djelomično obrađenog otpada osobito se smatra:

a) isporuka željeznog i neželjeznog otpada, metalnih otpadaka i rabljenih materijala, uključujući poluproizvode nastale kod prerade, proizvodnje ili taljenja željeza ili neželjeznih metala i njihovih slitina,

b) isporuka željeznih i neželjeznih poluobrađenih proizvoda, te određene s time povezane usluge obrade,

c) isporuka ostataka i drugog reciklažnog materijala koji se sastoji od željeza i neželjeznih metala, njihovih slitina, troske, pepela, kamenca i industrijskih ostataka koji sadrže metale i njihove slitine, te pružanje usluga sortiranja, rezanja, usitnjavanja i prešanja tih proizvoda,

d) isporuka i određene usluge obrade, željeznog i neželjeznog otpada, strugotina, lomljenog željeza te rabljenog i reciklažnog materijala koji sadrži krhotine, staklo, papir, karton i ljepenku, krpe, kosti, kožu, umjetnu kožu, pergament, sirove kože i krzna, tetive i ligamente, špagu, užad, konopce, kablove, gumu i plastiku,

e) isporuka materijala iz ovog stavka nakon obrade (čišćenje, poliranje, sortiranje, rezanje, usitnjavanje, prešanje ili lijevanje u poluge),

f) isporuke metalnih otpadaka koji nastaju kod obrade sirovina.

U vezi statusa sirove kože Ministarstvo zaštite okoliša i prirode očitovalo se mišljenjem KLASA: 351-01/15-02/635, URBROJ: 517-06-3-1-16-2, od 18. veljače 2016. godine u kojem se navodi sljedeće:

„Pravilnikom o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (Narodne novine, broj 117/14, dalje u tekstu Pravilnik) člankom 3. točkom 13.  proizvod je definiran kao tvar ili predmet svrhovito napravljen ili izrađen u proizvodnom postupku radi naknadnog korištenja ili prodaje.

Nadalje, prema članku 14. stavku 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 94/13, dalje u tekstu: Zakon) posjednik tvari ili predmeta koji je nastao kao rezultat proizvodnog procesa čiji primarni cilj nije proizvodnja te tvari ili predmeta, može s istim postupati kao s nusproizvodom, a ne kao s otpadom ako ishodi potvrdu Ministarstva o upisu nusproizvoda u Očevidnik nusproizvoda. Ministarstvo, na zahtjev posjednika, izdaje potvrdu o upisu nusproizvoda u Očevidnik nusproizvoda ako utvrdi da tvar ili predmet ispunjava uvjete propisane člankom 14. stavkom 2. Zakona.

Sukladno navedenom, ako klaonica u kojoj nastaje sirova koža odredi da je njen primarni cilj ili jedan od njenih primarnih ciljeva proizvodnja sirove kože i sukladno tim ciljevima organizira tehnološki proces u klaonici te sirovu kožu stavlja na tržište u skladu s posebnim propisima, tada se na sirovu kožu ne primjenjuju odredbe propisa o otpadu odnosno u tom slučaju sirova koža ne smatra se otpadom.

Međutim, ukoliko klaonica odredi da proizvodnja sirove kože nije njen primarni cilj ili jedan od primarnih ciljeva, već sirova koža predstavlja proizvodni ostatak, a nije ju upisao u Očevidnik nusproizvoda koji vodi naše Ministarstvo, sa sirovom kožom se mora postupati kao s otpadom.

Zaključno, radi li se u predmetnom slučaju o otpadu ovisi o tome da li sirovu kožu izvorni posjednik, klaonica smatra svojim proizvodom ili proizvodnim ostatkom, pri čemu proizvodni ostatak nema status otpada ukoliko zadovoljava uvjete propisane člankom 14. stavkom 2. Zakona te ga njegov posjednik upiše u Očevidnik nusproizvoda.“

Slijedom navedenog, obveza plaćanja PDV-a odnosno prijenos porezne obveze u predmetnom slučaju ovisi o statusu sirove kože u smislu odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Obzirom da u upitu nije navedeno dovoljno podataka o tome kakav je status sirove kože u smislu odredbi navedenog Zakona, na postavljena pitanja se ne možemo sa sigurnošću očitovati.