Stupanjem na snagu Zakona o obrtu (Nar. nov., br. 143/13.), dana 10. prosinca 2013. uveden je novi institut prijenosa obrta na bračnog druga i krvne srodnike u ravnoj lozi ostvarivanjem prava obrtnika na mirovinu, prilikom čega njegov pravni sljednik preuzima u svoje poslovne knjige cjelokupnu poslovnu aktivnost obrta, uključujući i sve ugovore o radu zaposlenih u obrtu.
U upitu navodite slučaj prenesenog obrta za proizvodnju metalnih i plastičnih proizvoda i trgovinu na veliko, a vezano za zahtjev Porezne uprave - Područnog ureda Krapina da se treba obaviti prijenos gospodarske cjeline.
Odredbama čl. 33. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13., u nastavku: OPZ) propisano je da je gospodarska cjelina sva imovina i obveze što u poslovnom i organizacijskom smislu čini samostalni subjekt, odnosno subjekt sposoban za samostalno poslovanje.
Vrijednost gospodarske cjeline procjenjuje se prema tržišnoj cijeni prema čl. 36. OPZ-a. Tržišnom se cijenom smatra ona cijena koja bi se mogla postići u uobičajenom poslovnom prometu. Neuobičajeni popusti u poslovanju ili osobni popusti ne uzimaju se u obzir.
Odredbama čl. 29. OPZ-a propisano je da se pri prijenosu vlasništva gospodarske cjeline, stjecatelj smatra poreznim jamcem za:
1. porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarske cjeline prije stjecanja,
2. porez koji se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada) pod uvjetom da je obveza plaćanja tog poreza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarske cjeline.
Jamstvo stjecatelja ograničeno je vrijednošću stečene imovine.
Iznimno, odredba st. 1. t. 1. ovoga članka OPZ-a ne primjenjuje se na stjecanje u stečajnom i ovršnom postupku.
Odredbe o gospodarskoj cjelini propisane su i čl. 5. Pravilnika o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine (Nar. nov., br. 59/09.).
Prema čl. 5. Pravilnika o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine ako je na stjecatelja izvršen prijenos svih stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta, smatrat će se da preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu.
Ako je izvršen prijenos svih stvari, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu pogona tako da pogon može nastaviti samostalno obavljati dotadašnju djelatnost, smatrat će se da pogon predstavlja gospodarsku cjelinu.
Sukladno odredbi čl. 4. st. 1., t. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. – Rješenje USRH) predmet oporezivanja PDV-om je isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
Odredbom čl. 7. st. 9. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se kod prijenosa imovine uz naknadu ili bez naknade, ili u obliku uloga u društvo, ukupne imovine ili njezinog dijela koji čini gospodarsku cjelinu na drugog poreznog obveznika (primatelja) smatra da nije došlo do isporuke, a taj porezni obveznik smatra se pravnim slijednikom prenositelja. Ako primatelj iz st. 9. navedenoga članka Zakona koristi preuzetu imovinu u druge svrhe osim za one za koje ima pravo na odbitak pretporeza obvezan je obračunati i platiti PDV sukladno odredbama ovoga Zakona.
Prema odredbi članka 19. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13. - ispravak i 160/13.) isporukom dobara ne smatra se prijenos imovine poreznog obveznika (prenositelja) u smislu čl. 7. st. 9. Zakona pod uvjetom da su prenositelj i primatelj porezni obveznici te da primatelj nastavlja sa obavljanjem gospodarske djelatnosti za koju ima pravo na odbitak pretporeza. U slučaju neispunjenja tih uvjeta radi se o oporezivoj isporuci dobara te je isporučitelj obvezan obračunati i platiti PDV. U slučaju da porezni obveznik primatelj imovine preuzetu imovinu počne koristiti u druge svrhe, osim za one za koje ima pravo na odbitak pretporeza, obvezan je izvršiti ispravak pretporeza prema čl. 64. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Odredbama čl. 30. st. 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09. - ispravak, 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13.) propisano je da se o nastavku poslovanja samostalne djelatnosti (radnje, obrta, slobodnog zanimanja i drugo) radi i u slučaju prodaje ili predaje (otuđenja) cijele gospodarstvene djelatnosti, pod uvjetom da sljednik preuzme u svoje poslovne knjige stvari i prava prema popisu dugotrajne imovine po vrstama, količinama i vrijednostima, te zalihe, tražbine i obveze koje se odnose na preuzetu kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu. Predaja cijele gospodarstvene cjeline obvezuje sljednika da nekretnine prema popisu dugotrajne imovine upiše u zemljišne knjige, a motorna vozila prenese u vlasništvo.
Samo otuđenje djelatnosti iz čl. 30. st. 2. Pravilnika o porezu na dohodak ne utječe na oporezivanje dohotka kod otuđitelja ako je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva kod stjecatelja.
U slučaju iz č. 30. st. 2. Pravilnika o porezu na dohodak otuđitelj i stjecatelj utvrđuju svaki svoj dohodak za odgovarajuće razdoblje kraće od poreznog razdoblja (otuđitelj do kraja mjeseca u kojemu je otuđenje izvršeno, a stjecatelj od početka idućeg mjeseca nakon mjeseca u kojemu je otuđenje izvršeno).
Odredbama čl. 31. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se djelatnost ne nastavlja (prestaje) ako se ne postupi prema čl. 30. st. 2. ovoga Pravilnika. U tom je slučaju otuđitelj u poreznom razdoblju u kojemu je djelatnost otuđena obvezan iskazati u poslovnim knjigama kao:
1. poslovne primitke:
1.1. cijenu koju je platio stjecatelj,
1.2. kredite (obveze) koje preuzme stjecatelj, osim kredita (obveza) prema dobavljačima za preuzetu robu i usluge,
1.3. tržišnu vrijednost predmeta dugotrajne imovine, poluproizvoda, proizvoda i robe koje stjecatelj nije preuzeo, odnosno izuzimanja otuđitelja prilikom otuđenja;
2. poslovne izdatke:
2.1. stanje gotovine (blagajne) koju preuzme stjecatelj,
2.2. tražbine koje je preuzeo stjecatelj, osim potraživanja za dugotrajnu imovinu, robu i usluge,
2.3. knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine prema popisu te imovine u trenutku njezina stavljanja stjecatelju na raspolaganje i
2.4. druge izdatke u svezi s otuđenjem.
Na način iz stavka 1. ovoga članka Pravilnika o porezu na dohodak utvrđuje se dohodak i od otuđenja ili prijenosa i dijelova djelatnosti za koje se poslovanje ne nastavlja. Za dijelove djelatnosti koja nastavlja poslovanje, dohodak se utvrđuje prema čl. 30. ovoga Pravilnika.
Poduzetnik-stjecatelj u slučajevima iz st. 1. ovoga članka Pravilnika o porezu na dohodak u godini stjecanja u poslovnim knjigama iskazuje kao:
1. poslovne primitke – obveze preuzete od prodavatelja za robu i usluge,
2. poslovne izdatke:
2.1. vrijednost preuzetih zaliha,
2.2. tražbine preuzete od prodavatelja, za robu, usluge i dugotrajnu imovinu,
2.3. druge izdatke u svezi sa stjecanjem.
Primici i izdaci iskazuju se prema vrijednostima utvrđenima prilikom prodaje ili prijenosa.
Odredbom članka 31. stavka 7. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se vrijednost dugotrajne imovine koju stjecatelj unosi u Popis dugotrajne imovine utvrđuje kako slijedi:
cijena stjecanja
+ preuzeti dugovi svih vrsta
– preuzeto stanje gotovine u blagajni
– vrijednost preuzetih zaliha obrtnih sredstava
– preuzete tražbine svih vrsta.
Ukupnu vrijednost dugotrajne imovine utvrđenu na način iz st. 7. čl. 31. Pravilnika o porezu na dohodak treba rasporediti na pojedinačne stvari i prava prema popisu prodavatelja prilikom prodaje (opisno i vrijednosno) te na ostatak koji se iskazuje kao vrijednost poduzeća (goodwill) i posebno otpisuje.
Odredbe čl. 30. i čl. 31. ovoga Pravilnika primjenjuju se i pri oporezivanju dohotka od prijenosa, prodaje ili likvidacije imovine, od koje se, na zahtjev poreznog obveznika, umjesto dohotka od imovine utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti.
Slijedom navedenoga, ako je u konkretnom slučaju na stjecatelja izvršen prijenos svih stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta, a ne samo pojedinih stvari, opreme, zaliha, potraživanja, prava i obveza, smatrat će se da preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu i u skladu s tim primjenjivat će se navedene odredbe posebnih poreznih propisa koje se odnose na prijenos gospodarske cjeline.
