Porezni obveznik »N.« d.d. postavio je upit vezano uz zajam kojeg je vlasnik društva odobrio poreznom obvezniku. Naime, porezni obveznik je u 100% vlasništvu inozemnog društva. Vlasnik je odobravao zajmove poreznom obvezniku kako bi isti mogao obavljati svoju djelatnost. Prema navodima iz upita, porezni obveznik posluje s gubitkom i procjena je da će, iako se u budućnosti očekuje pozitivno poslovanje, teško moći osigurati povrat zajma. Namjera je vlasnika da sredstvima danih zajmova izvrši dokapitalizaciju, stoga se postavlja pitanje poreznog tretmana zajmova koji su evidentirani kao obveza po osnovu dugoročnog zajma, u trenutku kada vlasnik tim sredstvima izvrši dokapitalizaciju društva upisom u trgovački sud. Temeljem navedenog, u nastavku odgovaramo.
Zakon o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05. i 57/06.; u daljnjem tekstu: Zakon) u članku 5. stavku 1. propisuje da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama Zakona.
Člankom 33. stavkom 1. Zakona propisano je da se porezna osnovica utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvještajima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako Zakon ne odredi drugačije. Temeljem navedene odredbe, a sukladno članku 13. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/07.), porezni obveznici dužni su sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (HSFI) ili Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI).
Pravilnik o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05. i 133/07.; u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisuje u članku 9. stavku 1. da se prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima.
Međunarodni računovodstveni standard 18 (Nar. nov., br. 140/06.) definira u točci 7., između ostalog, da je prihod bruto priljev ekonomskih koristi tijekom razdoblja koji proizlazi iz redovnih aktivnosti subjekta, kada ti priljevi imaju za posljedicu povećanje glavnice, osim povećanja glavnice koja se odnosi na unose sudionika u glavnici.
Hrvatski standard financijskog izvještavanja 15 (Nar. nov., br. 30/08.) definira u točci 15.3. da je prihod povećanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza, kada ti priljevi imaju za posljedicu povećanje kapitala, osim povećanja kapitala koje se odnosi na unose od strane sudionika u kapitalu.
Povećanje temeljnog kapitala koje se registrira kod trgovačkog suda dokapitalizacijom od strane sudionika u kapitalu, ne smatra se prihodom sukladno navedenim odredbama.
Temeljem navedenog, mišljenja smo da se, prema postavljenom upitu, sredstva zajmova kojima se namjerava izvršiti dokapitalizacija društva od strane vlasnika društva upisom u trgovački sud, ne smatraju prihodom, te ne povećavaju osnovicu poreza na dobit.
