Preispitivanje danog mišljenja o dvojezičnom izdavanju računa

Datum: 04.05.2017, Četvrtak
Klasa: 410-01/13-01/3534
Davatelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

      Podnositelj upita podnio je zahtjev za preispitivanjem danog mišljenja o dvojezičnom izdavanju računa. Prema navedenom zahtjevu porezni obveznik ističe da iz relativno nejasnih odredbi Općeg poreznog zakona, Zakona o računovodstvu, Zakona o porezu na dodanu vrijednost ne proizlazi zabrana izdavanja knjigovodstvene isprave koja se zove račun i na (uz hrvatski) nekom od svjetskih jezika. Ističe da suvremena pravna doktrina polazi od načela da je sve dopušteno, osim ako je protivno Ustavu, nekom zakonu i javnom poretku i moralu. Poziva se na jedno mišljenje iz 2013.god. KLASA: 410-01/13-01/3534 URBROJ: 513-07-21-01/16-4, koje se negativno izjasnilo o mogućnosti dvojezičnih izlaznih računa. Ističe da je neprihvatljivo da se uz hrvatski jezik račun ne može izdati i na engleskom ili drugom jeziku koje su stranke slobodno ugovorile. U nastavku odgovaramo:

 

      Prema članku 6. stavku 5. i 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br.115/16) propisano je da ako porezni obveznik predaje ispravu na stranom jeziku i pismu koje nije u službenoj uporabi kod poreznog tijela, porezno tijelo odredit će rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjereni prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo.

 

      Ako porezni obveznik ne dostavi ovjereni prijevod iz stavka 5. toga članka u određenom roku, porezno tijelo prevest će isprave o trošku poreznog obveznika.

 

      Člankom 62. stavcima 1., 2. i 5. Općeg poreznog zakona propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

 

      Računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana.

 

      Stalna poslovna jedinica strane osobe i pravna osoba čiji je osnivač strana osoba dužne su izdavati račune, voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema poreznim propisima koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj.

 

      Prema članku 66. stavcima 1., 3. i 12. Općeg poreznog zakona propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.

 

      Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

 

      Ako se za knjiženja ili druga evidentiranja koristi jezik i pismo koji nisu u službenoj uporabi, porezno tijelo zatražit će ovjereni prijevod na hrvatski jezik i latinično pismo. Ako se koriste kratice, brojke, slova ili simboli, onda njihovo značenje mora biti jednoznačno utvrđeno.

 

      Člankom 1. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" br. 78/15, 134/15, 120/16) propisano je da se tim Zakonom uređuje računovodstvo poduzetnika, razvrstavanje poduzetnika i grupa poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjena standarda financijskog izvještavanja i tijelo za donošenje standarda financijskog izvještavanja, godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, Registar godišnjih financijskih izvještaja te obavljanje nadzora.

 

      Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige, te sastavljati financijske izvještaje sukladno tom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome standarde financijskog izvještavanja te temeljna načela urednog knjigovodstva.

      Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

 

      Knjigovodstvena isprava mora sadržavati sljedeće:

 

1. naziv i broj knjigovodstvene isprave ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene isprave

2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja

3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa

4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja

5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave.

6. potpis osobe odgovorne za sastavljanje knjigovodstvene isprave, osim u slučaju iz članka 9. stavaka 2. i 5. toga Zakona.

 

      Poduzetnik je dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj treba sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

 

      Knjigovodstvena isprava koja je sastavljena u jednom primjerku može se otpremiti ako su podaci iz takve isprave stalno dostupni.

 

      Prema članku 9. stavcima 1. i 6. Zakona o računovodstvu, knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj.

 

       Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može u razumnom roku iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

 

       Člankom 13. stavkom 1. Zakona o računovodstvu propisano je da se u poslovne knjige unose podaci na temelju knjigovodstvenih isprava.

 

      Prema članku 26. stavcima 1. i 2. Zakona o računovodstvu poslovne knjige, godišnji financijski izvještaji, konsolidirani godišnji financijski izvještaji, godišnja izvješća, konsolidirana godišnja izvješća i druge financijske informacije sastavljaju se na hrvatskom jeziku.

 

      Iznosi u poslovnim knjigama, godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim godišnjim financijskim izvještajima, godišnjim izvješćima, konsolidiranim godišnjim izvješćima i druge financijske informacije izražavaju se u kunama.

 

      Prema članku 81. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/13, 148/13; Rješenje USRH 99/13, 153/13, 115/16) propisano je da se iznosi na računima iskazuju u kunama i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a koji treba platiti ili koji se usklađuje iskazan u kunama uz primjenu tečaja iz članka 36. stavka 2. toga Zakona.

 

      Iz postavljenog upita poreznog obveznika razvidno je da se isti odnosi na pitanje mogu li se računi u Republici Hrvatskoj izdati, osim na hrvatskom i na nekom drugom stranom jeziku. Osim tuzemnog zakonodavstva, Republika Hrvatska je obvezna primjenjivati i zakonodavne akte Europske unije i sudsku praksu Suda Europske unije. Vezano uz pitanje jezika na kojem se računi izdaju, Sud Europske unije donio je presudu u predmetu C-15/15, dana 21. lipnja 2016.god., povodom zahtjeva za prethodnu odluku, u postupku New Valmar BVBA protiv Global Pharmacies partner Health Srl. U toj presudi Sud je presudio da je u slučaju Flamanske zajednice u Kraljevini Belgiji, koja svakom poduzetniku koji ima mjesto poslovanja na području te jedinice nalaže obvezu navođenja svih podataka na računima prekograničnog karaktera isključivo na službenom jeziku te jedinice, propis protivan Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (Lisabonski ugovor). Naime, članak 35. Ugovora propisuje da su zabranjena količinska ograničenja izvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom.

 

      Stoga, kako je razvidno iz navedenih odredaba zakona, u Republici Hrvatskoj računi moraju biti izdani na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, ali se sukladno sudskoj praksi Suda Europske unije, račun može izdati i na nekom stranom jeziku u obliku dvojezičnog računa, ukoliko je to potrebno radi prekograničnog karaktera transakcije.

 

      Prema svemu navedenom treba naglasiti da izdavanje dvojezičnih računa u Republici Hrvatskoj nije zabranjeno niti će biti sankcionirano kao protupravno ponašanje. U davanju odgovora povodom ovog upita porezni obveznici se upućuju na mogućnost izdavanja takvog računa, a ne na obvezu te se "prekogranični karakter transakcije" odnosi na transakciju prema pravnoj i fizičkoj osobi nerezidentu od strane pravnih i fizičkih osoba rezidenata.